HRP20010118A2

HRP20010118A2 - Compounds, compositions, and methods for stimulating neuronal growth and elongation

Info

Publication number: HRP20010118A2
Application number: HR20010118A
Authority: HR
Inventors: Susumu Katoh; Hiroshi Kawakami; Hiroki Tada; Maria; Vincent Kalish; John; J Ernest Villafranca
Original assignee: Agouron Pharma
Priority date: 1998-07-17
Filing date: 2001-02-16
Publication date: 2002-02-28
Also published as: LV12665B; PL345598A1; NO20010191D0; IS5805A; LV12665A; HUP0200637A2; BG105268A; AU4996399A; BR9912423A; DE69917907T2; KR20010071920A; US6630472B1; WO2000004020A1; PT1098897E; YU2901A; EP1098897A1; SK462001A3; ID27428A; ZA200100320B; GEP20043368B

Description

Križna referenca na srodnu prijavu

Ova je prijava u vezi s SAD privremenom prijavom br. 60/093299 od 17. srpnja 1998., u ime Katoha i sur.

Područje tehnike i industrijska primjenjivost izuma

Ovaj se izum odnosi na postupke i farmaceutske spojeve i pripravke za stimuliranje rasta neurita u neuronima, što dovodi do obnavljanja živca. Točnije, pripravci sadrže spojeve koji inhibiraju aktivnost enzima peptidil-prolil izomeraze (rotamaze) povezane s FK-506 vežućim proteinom (FKBP). Postupci obuhvaćaju liječenje neurona pripravcima koji sadrže spoj koji inhibira rotamazu. Postupci izuma mogu se koristiti za poticanje oporavka oštećenja neurona uzrokovanog bolešću ili fizikalnom traumom.

Stanje tehnike

Imunofilini su obitelj topljivih proteina koji služe kao receptori za važne imunosupresivne lijekove poput ciklosporina A, FK-506 i rapamicina. Imunofilin od posebnog interesa je FK-506 vežući protein (FKBP). Za pregled uloge imunofilina u živčanom sustavu, vidi Solomon i sur., “Immunophilins and the Nervous System”, Nature Med, 1(1), 32-37 (1995).

FK-506 vežući protein od 12 kilodaltona, FKBP12, s visokim afinitetom veže FK-506. Ovo vezanje izravno je mjereno uporabom mikrokalorimetrije i radioobilježenog FK-506, npr. [3H]dihidro-FK-506 (vidi Siekierka i sur., Nature, 341, 755-57 (1989); i SAD patent br. 5696135 Steinera i sur.) i 32-[1-14C]-benzoil-FK-506 (vidi Harding i sur., Nature, 341, 758-60 (1989)). Afinitet za vezanje drugih spojeva za FKBP može se odrediti izravno mikrokalorimetrijom ili iz kompeticijskih veznih testova uporabom ili triciranog ili pomoću 14C obilježenog FK-506, kao što su opisali Siekierka i sur. ili Harding i sur.

FK-506 vežući protein FKBP12 sudjeluje u različitim važnim staničnim funkcijama. FKBP12 katalizira cis-trans izomerizaciju peptidil-prolil veza. Ova enzimska aktivnost peptidil-prolil izomeraze se također naziva aktivnost rotamaze. Ova aktivnost se lako odredi postupcima poznatima u struci (vidi Fischer i sur., Biochim Biophys Acta 791, 87 (1984); Fischer i sur., Biomed Biochim Acta 43, 1101 (1984); i Fischer i sur., Nature 337, 476-478 (1989)). SAD patenti br. 5192773 i 5330993 Armisteada i sur. govore o FKBP vežućim afinitetima koji su povezani s rotamaza-inhibirajućim djelovanjem za mnoge spojeve.

FK-506 i spojevi koji vežu FKBP kompetitivno s FKBP stimuliraju rast neurita (aksona) u neuronima (vidi SAD patent br. 5696135 Steinera i sur.). Lyons i sur. (Proc Natl Acad Sci USA, 91, 3191-95 (1994)) pokazali su kako FK-506 djeluje tako što povećava ili potencira učinkovitost živčanog čimbenika rasta (NGF) u stimuliranju rasta neurita u staničnoj liniji štakorskog feokromocitoma. Čini se kako je mehanizam stimulacije ovog rasta neurita 10- do 100-struko potenciranje aktivnosti živčanog čimbenika rasta.

Potencijal za inhibiranje peptidil-prolil izomerazne (rotamazne) enzimske aktivnosti FKBP putem FK-506, kao i spojeva koji kompeticijski inhibiraju vezanje FK-506 za FKBP, empirijski korelira s aktivnošću za stimuliranje rasta neurita. Zbog bliske korelacije između rotamazne inhibicije i neurotrofnog djelovanja, pretpostavlja se da rotamaza može prevesti proteinski supstrat u oblik koji promovira rast neurona (vidi SAD patent br. 5696135). Na primjer, nađeno je kako FKBP12 tvori vezne komplekse s unutarstaničnim kalcijskim ionskim kanalima-rianodinskim receptorom (RyR) i inozitol 1,4,5-trifosfatnim receptorom (IP3R) (Jayaraman i sur., J Biol Chem, 267, 9474-9477 (1992); Cameron i sur., Proc Natl Acad Sci USA, 92, 1784-1788 (1995)), pomažući stabiliziranje otpuštanja kalcija. I za RyR i za IP3R je dokazano kako FK-506 i rapamicin mogu odvojiti FKBP12 od tih receptora. U oba slučaja, “odljepljivanje” od FKBP12 dovodi do povećanog curenja kalcijevih kanala i niže unutarstanične koncentracije kalcija. Sugerira se mogućnost povezanosti tijeka kalcija i stimulacije rasta neurita.

Pored toga, vezni kompleksi FK-506-FKBP vežu se na kalcineurin, citoplazmatsku fosfatazu, i inhibiraju je. Fosfatazno djelovanje kalcineurina neophodno je za defosforilaciju i posljedičnu translokaciju u jezgru nuklearnog čimbenika aktiviranih T-stanica (NF-AT) (vidi Flanagan i sur., Nature, 352, 803-807 (1991)). NF-AT je transkripcijski čimbenik koji započinje aktivaciju gena za interleukin-2, što dovodi do posredovanja proliferacije T-stanica; ovi su koraci važni za aktivaciju imunosnog odgovora. Kalcineurin-inhibirajuće djelovanje korelira s imunosupresijskim djelovanjem FK-506 i srodnih spojeva.

Međutim, inhibicija kalcineurina ne korelira sa stimulacijom rasta neurita. Stoga su poželjni spojevi koji su snažni inhibitori rotamaze, ali nisu snažni inhibitori kalcineurina, stoga što oni trebaju biti neurotrofni, ali ne i imunosupresivni.

Takva neurotrofna sredstva našla bi uporabu u povećavanju rasta neurita, a time u poticanju neuronskog rasta i obnavljanja u različitim patološkim stanjima u kojima treba pospješiti oporavak neurona, uključujući oštećenja perifernih živaca uzrokovana ozljedom ili bolešću poput dijabetesa, oštećenja mozga povezana s moždanim udarom, kao i liječenje neuroloških poremećaja vezanih na neurodegeneraciju, uključujući Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest i amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS). Nadalje, ovakva je uporaba preporučljivo bez pridruženog učinka imunosupresije, jer je dugotrajna uporaba imunosupresiva povezana s nuspojavama poput nefrotoksičnosti, neuroloških deficita i vaskularne hipertenzije.

Poznati su različiti inhibitori rotamazne enzimske aktivnosti, FKBP-vežući spojevi ili imunomodulirajući spojevi. Vidi, npr., SAD patente br. 5192773, 5330993, 5516797, 5612350, 5614547, 5622970, 5654332, 5665774, 5696135 i 5721256. Vidi također i međunarodne prijave br. WO 96/41609, WO 96/40633 i WO 96/40140.

S obzirom na različitost poremećaja koji se mogu liječiti stimuliranjem rasta neurita i relativno malen broj snažnih FKBP12-vežućih spojeva za koje je poznato da posjeduju ovo svojstvo, postoji potreba za dodatnim neurotrofnim, rotamaza-vežućim spojevima. Takvi spojevi poželjno bi imali fizikalna i kemijska svojstva prikladna za uporabu u obliku farmaceutskih pripravaka, na pr. bioraspoloživost, poluživot i učinkovita doprema do aktivnog mjesta. U svjetlu željenih svojstava, male organske molekule imaju prednost pred proteinima. Nadalje, bilo bi poželjno da ovi spojevi nemaju značajniji imunosupresijski učinak.

Izlaganje biti izuma

Svrha izuma je, stoga, dobivanje neurotrofnih sredstava malih molekula. Dodatna svrha je dobivanje rotamaza-vežućih spojeva koji nisu imunosupresijska sredstva. Daljna svrha izuma je dobivanje učinkovitog procesa za sintetiziranje takvih spojeva, kao i njihovih korisnih međuspojeva. Slijedeća svrha izuma je dobivanje postupaka za liječenje bolesnika s neurološkom traumom ili poremećajima koji su posljedica, ili su povezani sa stanjima koja uključuju (bez ograničenja) neuralgije, mišićne distrofije, Bellovu paralizu, miasteniju gravis, Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest, multiplu sklerozu, ALS, moždani udar i ishemiju povezanu s moždanim udarom, neuralne parapatije, druge degeneracijske bolesti živaca, bolesti motoneurona i ozljede živaca, uključujući ozljede leđne moždine.

Ovi su ciljevi postignuti rotamaza-vežućim sredstvima ovog izuma, koja se mogu koristiti za stimuliranje rasta i obnove neurona. Primjena ovih sredstava na pojedince kojima je potrebna terapijska stimulacija neuronskog rasta i obnove omogućuje učinkovito liječenje u različitim patološkim stanjima u kojima treba pospješiti oporavak neurona, uključujući oštećenja perifernih živaca uzrokovana ozljedom ili bolešću poput dijabetesa, oštećenja mozga povezana s moždanim udarom, kao i liječenje neuroloških poremećaja vezanih na neurodegeneraciju, uključujući Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest i amiotrofičnu lateralnu sklerozu.

U jednom općenitom obliku, rotamaza-vežuća sredstva izuma uključuju spojeve općenite strukturne formule (I-a):

[image]

pri čemu:

R1 je odabran između vodika, supstituiranih i nesupstituiranih alkil, alkenil, aril, C3-C8 cikloalkil i C5-C7 cikloalkenil skupina i C(R11)(R12)(R13), s time da su alkil i alkenil skupine neobavezno supstituirani s C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C4-C6 cikloalkenil ili hidroksi, arilna skupina je neobavezno supstituirana s halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino ili fenil, cikloalkilna i cikloalkenilna skupina su neobavezno supstituirane s C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C1-C4 alkiloksi ili hidroksi, R11 i R12 su svaki neovisno niži alkil, ili R11 i R12 zajedno s atomom na koji su vezani tvore cikloalkil, a R13 je H, OH, niži alkil, aril ili (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil neobavezno supstituiran s jednim ili dvije metoksi skupine;

X je odabran između vodika, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil i kisik, pri čemu je X kisik, C-X veza (tj. veza koja povezuje X na ugljikov atom prstena) je dvostruka veza; a

Y je odabran između vodika, alkila, alkenila i cikloalkila, s time da su alkilne, alkenilne i cikloalkilne skupine neobavezno supstituirane na jednom ili više položaja sa supstituentima odabranima između supstituiranih i nesupstituiranih alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, ariloksi, alkeniloksi, hidroksi, (CH2)p-O-W2 i (CH2)p-N-W2, pri čemu je p 0, 1 ili 2, a W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkil, alkenil ili aril neobavezno supstituiran s alkil, aril ili alkoksi; ili

X i Y zajedno s dušikovim heteroatomom strukture prstena na koji je vezan Y (prikazano na formuli (I-a)) tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten koji neobavezno sadrži jedan dodatni heteroatom (tj. jedan heteroatom povrh opisanog dušikovog atoma prstenske strukture) odabran između O i N, petero- do sedmeročlanog zasićenog ili nezasićenog heterocikličkog prstena neobavezno supstituiranog s jednim ili više supstituenata odabranih između J, K i L, koji su neovisno kisik, C3-C5 cikloalkil ili C1-C5 alkil neobavezno supstituiran s jednim ili dva supstituenta neovisno odabrana između C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil ili dimetoksifenil, ili J i K zajedno čine fenilni prsten po želji supstituiran s jednim ili više supstituenata odabranih između metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi i prikladnih supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora.

U alternativnom općenitom obliku, izum je posvećen spojevima formule (I-b):

[image]

pri čemu:

R1 je odabran između vodika, supstituiranih i nesupstituiranih alkil, alkenil, aril, C3-C8 cikloalkil i C5-C7 cikloalkenil skupina i C(R11)(R12)(R13), s time da su alkil i alkenil skupine neobavezno supstituirani s C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C4-C6 cikloalkenil ili hidroksi, arilna skupina je neobavezno supstituirana s halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino ili fenil, cikloalkilna i cikloalkenilna skupina su neobavezno supstituirane s C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C1-C4 alkiloksi ili hidroksi, R11 i R12 su svaki neovisno niži alkil, ili R11 i R12 zajedno s atomom na koji su vezani tvore cikloalkil, a R13 je H, OH, niži alkil, aril ili (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil neobavezno supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine;

X1 i X2 su svaki neovisno odabrani između vodika, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil i kisik, pri čemu su X1 i X2 kisik, C-X veza (tj. veza koja povezuje X1 ili X2 na ugljikov atom prstena) je dvostruka veza (tj. X1 ili X2 je =O); ili X1 i X2 zajedno tvore valentnu vezu; a

jedan od X1 i X2 u kombinaciji s Y, zajedno s dušikovim heteroatomom strukture prstena na koji je vezan Y (prikazano na formuli (I-b)) tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten koji neobavezno sadrži jedan dodatni heteroatom (tj. jedan heteroatom povrh opisanog dušikovog atoma prstenske strukture) odabran između O i N, petero- do sedmeročlanog zasićenog ili nezasićenog heterocikličkog prstena neobavezno supstituiranog s jednim ili više supstituenata odabranih između J, K i L, koji su neovisno kisik, C3-C5 cikloalkil ili C1-C5 alkil neobavezno supstituiran s jednim ili dva supstituenta neovisno odabrana između C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil ili dimetoksifenil, ili J i K zajedno čine fenilni prsten po želji supstituiran s jednim ili više supstituenata odabranih između metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi i prikladnih supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora.

Rotamaza-inhibirajući spojevi izuma također uključuju farmaceutski prihvatljive derivate tih spojeva formule (I-a) ili (I-b).

Izum se odnosi i na postupke za liječenje neurološke traume ili poremećaja koji su posljedica ili su povezani sa stanjima koja uključuju neuralgije, mišićne distrofije, Bellovu kljenut, miasteniju gravis, Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest, multiplu sklerozu, amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS), moždani udar i ishemiju povezanu s moždanim udarom, neuralne parapatije, druge degeneracijske bolesti živaca, bolesti motoneurona i ozljede živaca, uključujući ozljede leđne moždine. Postupci iz izuma obuhvaćaju primjenu terapijski učinkovite količine spoja formule (I-a) ili (I-b) ili njegovog prolijeka, farmaceutski aktivnog metabolita ili farmaceutski prihvatljive (neotrovne) soli, na bolesnika kojemu je takvo liječenje potrebno. Ovi postupci nadalje obuhvaćaju primjenu pripravka koji sadrži učinkovitu količinu spoja formule (I-a) ili (I-b) ili njegovog prolijeka, farmaceutski aktivnog metabolita ili farmaceutski prihvatljive soli, u kombinaciji s farmaceutski prihvatljivim nosačem ili sredstvom za razrjeđivanje i/ili terapijski učinkovitom količinom neurotrofnog čimbenika odabranog između živčanog čimbenika rasta, inzulinskog čimbenika rasta i njegovih aktivnih skraćenih derivata, kiselog i lužnatog fibroblastnog čimbenika rasta, čimbenika rasta porijeklom iz trombocita, neurotrofnog čimbenika porijeklom iz mozga, cilijarnih neurotrofnih čimbenika, neurotrofnog čimbenika porijeklom iz glijalne stanične linije, neurotrofina-3 i neurotrofina 4/5, na bolesnika kojemu je takvo liječenje potrebno.

Izum se također odnosi na međuspojeve formula (II), (III) i (V), koji su dolje opisani i koji su korisni za pripravu FKBP-modulirajućih spojeva formule (I-a) i (I-b). Izum se nadalje odnosi na procese za pripravu spojeva uporabom tih međuspojeva.

Druga svojstva, ciljevi i prednosti izuma postat će očiti iz podrobnog opisa izuma koji slijedi.

Detaljan opis izuma i preporučenih oblika

FKBP-INHIBIRAJUĆA SREDSTVA IZUMA

U značenju u kojem se ovdje koristi, slijedeći izrazi imaju određena značenja, ukoliko nije drugačije naznačeno.

Izraz “alkil” znači razgranatu ili nerazgranatu (linearnu) parafinsku ugljikovodičnu skupinu (zasićenu alifatsku skupinu) koja ima od 1 do 10 ugljikovih atoma, a može se općenito predočiti formulom CkH2k+1, pri čemu je k cijeli broj od 1 do 10. Primjeri alkila uključuju metil, etil, n-propil, izopropil, n-butil, izobutil, t-butil, pentil, n-pentil, izopentil, neopentil i heksil, te njihove jednostavne alifatske izomere. Izraz “niži alkil” označuje alkil koji ima 1 do 8 ugljikovih atoma (tj. C1-C8 alkil).

Izraz “alkenil” znači razgranatu ili nerazgranatu olefinsku ugljikovodičnu skupinu (nezasićenu alifatsku skupinu koja ima jednu ili više dvostrukih veza) koja ima od 2 do 10 ugljikovih atoma. Primjeri alkenila uključuju etenil, 1-propenil, 2-propenil, 1-butenil, 2-butenil, izobutenil i različite izomeričke pentenile i heksenile (uključujući i cis i trans izomere).

Izraz “alkoksi” znači -O-alkil, pri čemu je “alkil” definiran gore. “Niži alkoksi” odnosi se na alkoksi skupine koje sadrže alkilni dio od 1 do 4 ugljikova atoma.

Izraz “alkeniloksi” znači -O-alkenil, pri čemu je “alkenil” definiran gore.

Izraz “aril” znači monociklički ili policiklički aromatski prstenski dio, na primjer fenil, naftil, furil, tienil, pirolil, piridil, piridinil, pirazolil, imidazolil, pirazinil, triazinil, oksadiazolil, H-tetrazol-5-il, indolil, kvinolinil, benzofuranil, benzotiofenil (tianaftenil) i slični. Tamo gdje je naznačeno, takvi arilni dijelovi mogu neobavezno biti supstituirani s jednim ili više supstituenata, na primjer, halogen (F, Cl, I, Br), niži alkil, -OH, -NO2, -CN, -CO2H, -O-niži alkil, aril, -O-aril, aril-niži alkil, -CO2CH3, -CONH2, -OCH2CONH2, -NH2, -SO2NH2, -OCHF2, -CF3, -OCF3 i slični. Arilni dijelovi također mogu biti supstituirani s dva supstituenta koji tvore most, na primjer -O-(CH2)2-O-, pri čemu je z cijeli broj od 1 do 3.

Izraz “aril-niži alkil” znači niži alkil (kako je gore definirano) supstituiran s arilom.

Izraz “ariloksi” znači -O-aril, pri čemu je “aril” definiran gore.

Izraz “cikloalkil” znači monocikličku ili policikličku karbocikličku prstenastu strukturu, pri čemu svaki prsten ima od pet do sedam ugljikovih atoma i zasićen je. Primjeri cikloalkila uključuju ciklopropil, ciklobutil, ciklopentil, cikloheksil, cikloheptil i adamantil. Tamo gdje je naznačeno, cikloalkil može biti supstituiran s jednim ili više prikladnih supstituenta, na primjer halogen, alkil, -OR ili -SR, pri čemu je R alkil ili aril.

Izraz “cikloalkenil” znači monocikličku ili policikličku karbocikličku prstenastu strukturu, pri čemu svaki prsten ima od pet do sedam ugljikovih atoma, a najmanje jedan prsten je djelomično nezasićen ili ima najmanje jednu dvostruku vezu.

Izraz “heterocikl” (ili korijen “hetero” kada se govori o prstenastoj strukturi) znači prstenastu strukturu koja sadrži jedan ili više heteroatoma (ne-ugljikovi atomi prstena) odabranih između O, N i S. Prema tome, izraz “heterocikloalkil” znači cikloalkil u kojem je najmanje jedan prstenski ugljikov atom zamijenjen heteroatomom odabranim između O, N i S.

Rotamaza-inhibirajući spojevi izuma predstavljeni su gore definiranim formulama (I-a) i (I-b). Preporučljivo, rotamaza-inhibirajući spojevi inhibiraju enzimsku aktivnost rotamaze (peptidil-prolil izomeraze) FKBP, prvenstveno FKBP12. Osim spojeva formule (I-a) i (I-b), rotamaza-inhibirajuća sredstva izuma uključuju farmaceutski prihvatljive derivate tih spojeva, kao što su njihovi prolijekovi, farmaceutski aktivni metaboliti i farmaceutski prihvatljive soli ili otopine.

U preporučenim oblicima spojeva predstavljenih gornjim formulama (I-a) i (I-b), X, X1 i X2 su vodik ili kisik, ili X1 i X2 tvore valentnu vezu.

U preporučenim spojevima predstavljenim gornjim formulama (I-a) i (I-b), Y je alkil koji ima jedan ili više supstituenata odabranih između supstituiranih i nesupstituiranih alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, aril-alkil, ariloksi, alkeniloksi, hidroksi, (CH2)p-O-W2 i (CH2)p-N-W2, pri čemu je p 0, 1 ili 2, a W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkil, alkenil ili aril neobavezno supstituiran s alkil, aril ili alkoksi. U više preporučenim oblicima, Y je:

[image] ili

[image]

U ostalim preporučenim oblicima, X je jedan od X1 i X2, a Y zajedno sa svakim umetnutim atomom prstena tvori supstituirani ili nesupstituirani piperidinski ili piperazinski prsten.

Za spojeve predstavljene gornjom formulom (I-a), R1 je preporučljivo odabran između: 3,4,5-trimetoksifenil;

[image] , pri čemu je m 1 ili 2, a n je 0, 1 ili 2; i C(R11)(R12)(R13), pri čemu su R11 i R12 neovisno odabrani između metil i etil, a R13 je odabran između H, OH, niži alkil, aril i (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3. U gornjim formulama, W1 je R2 ili C(O)R2, pri čemu je R2 preporučljivo C1-C3 alkil neobavezno supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine.

Osobito preporučeni oblici spojeva predstavljenih gornjom formulom (I-a) su slijedeći:

[image] i

[image]

Osobito preporučeni oblici spojeva predstavljenih gornjom formulom (I-b) su slijedeći:

[image] i

[image]

Spojevi izuma također uključuju farmaceutski prihvatljive derivate spojeva formula (I-a) i (I-b). “Farmaceutski prihvatljiv derivat” označuje prolijek, farmaceutski aktivni metabolit ili farmaceutski prihvatljivu sol, ester, sol tog estera ili hidrat spoja ovog izuma. Ovi spojevi, kada se primjenjuju na bolesnika, mogu izravno ili neizravno dati spoj ovog izuma ili njegov metabolički ostatak ili proizvod, i time inhibirati aktivnost FKBP rotamaze ili pospješiti ili povećati rast neurita.

Spojevi formule (I-a) i (I-b) mogu se koristiti u farmaceutskim pripravcima u obliku farmaceutski prihvatljivih soli. Takve soli su preporučljivo izvedene od neorganskih ili organskih kiselina ili lužina. Primjeri kiselih soli uključuju acetat, adipat, alginat, aspartat, benzoat, benzensulfonat, bisulfat, butirat, citrat, kamforat, kamforsulfonat, ciklopentanpropionat, diglukonat, dodecilsulfat, etansulfonat, fumarat, glukoheptanoat, glicerofosfat, hemisulfat, heptanoat, heksanoat, hidroklorid, hidrobromid, hidrojodid, 2-hidroksietansulfonat, laktat, maleat, metansulfonat, 2-naftalensulfonat, nikotinat, oksalat, pamoat, pektinat, persulfat, 3-fenilpropionat, pikrat, pivalat, propionat, sukcinat, tartarat, tiocijanat, tosilat i undekanoat. Primjeri lužnatih soli uključuju amonijeve soli, soli alkalijskih kovina kao što su natrijeve i kalijeve soli, soli zemnoalkalijskih kovina kao što su kalcijeve i magnezijeve soli, soli s organskim lužinama kao što su dicikloheksilaminske soli, N-metil-D-glukaminska sol, kao i soli s aminokiselinama poput arginina i lizina. Pored toga, lužnate skupine koje sadrže dušik mogu se kvaternizirati sredstvima kao što su: niži alkil halidi, poput metil, etil, propil i butil klorida, bromida i jodida; dialkil sulfati, poput dimetil, dietil, dibutil i diamil sulfata, dugolančani halidi poput decil, lauril, miristil i stearil klorida, bromida i jodida, aralkil halidi poput benzil i fenetil bromida. Disperzibilni proizvodi topljivi u vodi ili u ulju mogu se pripraviti iz tih soli.

Pored toga, spojevi izuma mogu se modificirati dodavanjem odgovarajućih funkcijskih skupina kako bi se poboljšala pojedina biološka svojstva. Takve modifikacije, koje se nalaze u djelokrugu stručnjaka s uobičajenom vještinom, uključuju one koje povećavaju biološko prodiranje u pojedini biološki sustav (npr. krv, limfni sustav, središnji živčani sustav), povećavaju peroralnu dostupnost, povećavaju topljivost kako bi se omogućila primjena injekcijom, mijenjaju metabolizam i mijenjaju brzinu izlučivanja.

Neki od ovdje opisanih spojeva sadrže jedno ili više središta asimetrije i time mogu tvoriti enantiomere, dijastereoizomere, rotamere i druge stereoizomeričke oblike. Ovaj izum uključuje sve takve moguće stereoizomere, kao i njihove racemičke i optički čiste oblike. Optički aktivni (D) i (L) izomeri mogu se pripraviti pomoću kiralnih sintona ili kiralnih reagensa, ili se dobiju uobičajenim tehnikama. Kada ovdje opisani spoj sadrži olefinske dvostruke veze, tada uključuje i E i Z geometrijske izomere. Nadalje, ovaj izum uključuje sve moguće rotamere, poglavito one koji imaju različite orijentacije oko veze, kao što je prikazano:

[image]

Nadalje, ovdje spomenute kemijske formule mogu pokazivati fenomen tautomerije. Kako crteži formula unutar ove specifikacije mogu predstaviti samo jedan od mogućih tautomerijskih oblika, treba uvidjeti kako izum obuhvaća svaki tautomerijski oblik koji se može stvoriti opisanim sredstvima ili na poznati način, a nije ograničen niti jednim od tautomerijskih oblika koji su prikazani na formulama.

POSTUPCI ZA SINTEZU

Spojevi formule (I-a) mogu se pripraviti od spojeva formule (III):

[image]

U formuli (III), R31 je odabran između vodika i neobavezno supstituranog alkil,

alkenil, aril, cikloalkil, cikloalkenil, [image] , s time da je q 0 ili 1, a R30 je alkilna ili arilna skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil. X je vodik, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil ili kisik, pri čemu je X kisik, veza koja povezuje X na ugljikov atom prstena je dvostruka veza; Y je vodik, alkil, alkenil i cikloalkil skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, ariloksi, alkeniloksi i hidroksi skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil, (CH2)p-O-W2 ili (CH2)p-N-W2, pri čemu je p 0, 1 ili 2, a W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkil, alkenil ili aril skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između alkil, aril i alkoksi. Alternativno, X i Y, zajedno s ugljikovim atomom prstena odnosno dušikovim heteroatomom na koji su vezani, tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten, nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata J, K i L; pri čemu J, K i L predstavljaju supstituente neovisno odabrane između kisika, C3-C5 cikloalkil i C1-C5 alkil skupine, nesupstituirane ili supstituirane s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil i dimetoksifenil; ili gdje J i K zajedno čine fenilni prsten, nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi i supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora i neovisno odabranih između halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil.

U preporučenom obliku, R31 je [image] , preporučljivije benziloksikarbonil.

Osobito preporučeni primjeri spojeva formule (III) su:

[image] i

pri čemu je Z benziloksikarbonil. Drugi preporučeni primjeri spojeva formule (III) su:

[image] i,

pri čemu je Z benziloksikarbonil. Slijedeća skupina preporučenih spojeva formule (III) je:

[image]

pri čemu je Z benziloksikarbonil.

Daljnji preporučeni spojevi formule (III) odabrani su između:

[image]

pri čemu je Z benziloksikarbonil.

Spojevi formule (III) uključuju one čija je formula (III-a), koji se u reduktivnim uvjetima mogu prevesti u spojeve formule (III-b).

[image]

U formuli (III-a), R32 je odabran između neobavezno supstituiranih alkil,

alkenil, aril, cikloalkil, cikloalkenil, [image] , pri čemu je q 0 ili 1, a R30 je alkilna ili arilna skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil. U formulama (III-a) i (III-b), X i Y su kao što su definirani u formuli (I-a). Kako bi se dobio spoj formule (I-a), spoj formule (III-b) se spaja sa spojem formule (IV):

[image]

U formuli (IV), R1 je kao što je definiran u formuli (I-a).

Spojevi formule (III-a) mogu se pripraviti pomoću spojeva formule (II):

[image]

U formuli (II), Z je [image] , pri čemu je q 0 ili 1, R30 je alkil ili aril skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil. Z je preporučljivo benziloksikarbonil.

Spojevi formule (I-b) mogu se pripraviti od spojeva formule (V) postupcima koji su analogni gore opisanima.

[image]

Spojevi formule (V) uključuju one čija je formula (V-a), koji se u reduktivnim uvjetima mogu prevesti u spojeve formule (V-b):

[image]

U formulama (V), (V-a) i (V-b):

R31 i R32 su kao što su definirani za formule (III), (III-a) i (III-b);

X1 i X2 su svaki neovisno vodik, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil ili =O, ili X1 i X2 zajedno tvore valentnu vezu; a

Y je kao što je definiran za formule (III), (III-a) i (III-b); ili

jedan od X1 i X2 u kombinaciji s Y i ugljikovim atomom prstena odnosno dušikovim heteroatomom strukture prstena na koji su vezani i svakim umetnutim atomima prstena tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten, nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata J, K i L, pri čemu su J, K i L svaki neovisno odabrani između kisika, C3-C5 cikloalkil i C1-C5 alkil skupine, nesupstituirane ili supstituirane s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil i dimetoksifenil, ili J i K zajedno čine fenilni prsten, nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi i supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora i neovisno odabranih između halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil.

U nastavku su opisani primjeri sinteze, radi ilustriranja preporučenih oblika i svojstava izuma.

Slijedeći protokol sinteze odnosi se na intermedijere i konačne proizvode navedene u specifikaciji i u shemama sinteze. Priprava različitih spojeva ovog izuma detaljno je opisana pomoću slijedećih primjera, ali će stručnjak lako prepoznati da su opisane kemijske reakcije općenito primjenjive za pripravu drugih FKBP-inhibirajućih spojeva izuma. Kao što će stručnjak prepoznati, kada reakcija za stvaranje nije točno na opisani način primjenjiva za pripravu pojedinih spojeva izuma, stručnjak će moći lako odrediti hoće li željena sinteza moći biti uspješno provedena vršenjem odgovarajućih modifikacija u svjetlu znanja u struci (tj. odgovarajućim blokiranjem ili ometanjem zaštitnih skupina, supstituiranjem drugih uobičajenih reagensa ili rutinskim modifikacijama uvjeta reakcije), ili će za pripravu tog spoja biti prikladna druga ovdje opisana reakcija (ili njezin analog) ili uobičajeni postupak. Iako su neke zaštitne skupine (skupine koje sprečavaju reakciju/reakcije jednom ili više prijanjajućih skupina) primjerima prikazane u dolje opisanim postupcima sinteze, druge prikladne zaštitne skupine bit će očite stručnjacima ovisno o funkcijskoj skupini i pojedinim kemijskim uvjetima koji se koriste. Vidi na pr. Greene i Wutz, Protecting Groups in Chemical Synthesis (2. izd.), John Wiley & Sons, NY (1991).

U svim ovdje opisanim sintetičkim postupcima (ukoliko nije drugačije naznačeno) početne su tvari poznate, dostupne ili se mogu lako pripremiti iz poznatih početnih tvari, sve su temperature izražene u stupnjevima Celzija, a svi udjeli i postoci su maseni. Reagensi su kupljeni od dobavljača na tržištu, poput Aldrich Chemical Company ili Lancaster Synthesis Ltd. Reagensi i otapala bili su komercijalnog stupnja i korišteni su u obliku u kojem su kupljeni, sa slijedećim iznimkama: diklorometan (CH2Cl2) je destiliran iz kalcij hidrida prije uporabe, tetrahidrofuran (THF) je destiliran iz natrij benzofenon ketila prije uporabe, a metanol je sušen preko molekularnih sita od 4 angstrema.

Flash kromatografija na stupcu vršena je pomoću silika gela 60 (Merck Art 9385). 1H NMR (300 MHz) spektri mjereni su u CDCl3 otopinama i određivani na Varian-300 instrumentu, pomoću Varian UNITYplus300 operativnog softvera. Kemijski dijelovi su iskazani u dijelovima na milijun (ppm) iz tetrametilsilana kao internog standarda, a konstante spajanja su izražene u hercima. Za višestrukost spinova korištene su slijedeće kratice: br=broad (široki), s=singlet, d=dublet, t=triplet, q=kvartet, m=multiplet i cm=složeni multiplet. Infracrveni (IC) spektri zabilježeni su na Perkin-Elmer FTIR spektrometru serije 1600, a iskazani su u valnim brojevima (cm-1). Elementalne analize provedene su u Atlantic Microlab, Inc., Norcross, GA. Maseni spektri visoke rezolucije (HRMS) određeni su u Scripps Mass Spectra Laboratory, La Jolla, CA. Točke tališta (t.t.) određene su na Mel-Temp II uređaju i izražene su kao nekorigirane.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, dolje prikazane reakcije provedene su pri pozitivnom tlaku s balonom dušika (N2) ili argona (Ar) na temperaturi okoline u bezvodnim otapalima, a reakcijske tikvice opremljene su gumenim pregradama za uvođenje supstrata i reagensa putem štrcaljke. Stakleni pribor je sušen toplinom. Analitička tankoslojna kromatografija (TLC) provedena je na 60 F 254 pločama od silika gela sa staklenom pozadinom (Analtech, 0.25 mm), a ispiranje je bilo s odgovarajućim omjerom otapala (vol/vol), što je na prikladnim mjestima naznačeno. Reakcije su ispitane pomoću TLC i prekinute prema prosudbi o potrošenosti početne tvari. Ispražnjene ploče su vizualizirane ultraljubičastom (UV) svjetiljkom. Vizualizacija se također može postići uporabom boja poput ninhidrina, amonij molibdata, jodne (I2) komore ili p-anisaldehidnog reagensa u raspršivaču ili fosfomolibdičnog kiselog reagensa (Aldrich Chemical, 20 mas% u etanolu) aktiviranog toplinom.

Obrade su tipično vršene udvostručavanjem reakcijskog volumena reakcijskim otapalom ili ekstrakcijskim otapalom, a potom ispiranjem s naznačenim vodenim otopinama, uporabom 25 vol%-tnog ekstrakcijskog volumena (ukoliko nije drugačije naznačeno). Otopine proizvoda sušene su preko bezvodnog Na2SO4 prije filtriranja i isparavanja otapala pri smanjenom tlaku na kružnom isparivaču, a označene su kao otapala uklonjena in vacuo. Flash kromatografija na stupcu (Still i sur., J Org Chem 43:2923 (1978)) provedena je pomoću omjera silika gel 60 (Merck Art 9385):sirova tvar od oko 20:1 do 50:1 (ukoliko nije drugačije naznačeno). Hidrogenoliza je provedena pri tlakovima naznačenim u primjerima ili pri tlaku okoline.

Dolje prikazane reakcijske sheme mogu se koristiti za pripravu spojeva izuma. Te sheme uključuju korake (različitim redoslijedom) zaštite (zaštitnom skupinom R32) mosnog dušika koji će nositi R1 supstituent u konačnom spoju formule (I-a) ili (I-b), stvaranje [3.3.1] ili [4.3.1] azaamidne jezgre i funkcionaliziranje piperazinskog ili 1,4-diazaheptanskog prstena supstituentima X ili X1 i X2, i Y, čime se dobiju međuspojevi formule (III-a), odnosno (V-a):

[image]

Ti spojevi formule (III-a) i (V-a) prevode se u spojeve formule (I-a), odnosno (I-b), na slijedeći način:

(1) uklanjanjem zaštitne skupine R32 u prikladnim redukcijskim uvjetima (ti su uvjeti obično lako shvatljivi upućenom stručnjaku, npr. u svjetlu onih koji su u nastavku do pojedinosti opisani kao primjeri), čime se dobije spoj formule (III-b) ili (V-b); i

(2) spajanjem deprotektiranog spoja formule (III-b) ili (V-b) s reagensom formule (IV):

[image]

pri čemu je R1 kao što je gore definiran, u prikladnim uvjetima za spajanje (ti su uvjeti obično lako shvatljivi upućenom stručnjaku, npr. u svjetlu onih koji su u nastavku do pojedinosti opisani kao primjeri);

čime se dobije spoje formule (I-a) ili (I-b). Prikladne R32 zaštitne skupine za dušik uključuju dolje opisane, kao i druge koje su općenito poznate iskusnom praktičaru (vidi Greene i Wutz, Protecting Groups in Chemical Synthesis (2. izd.), John Wiley & Sons, NY (1991)). U slijedećim sintezama, R32 je preporučljivo zaštitna skupina benziloksikarbonil, ali se umjesto nje mogu koristiti i druge prikladne zaštitne skupine za dušik.

Shema 1:

Shema 1, koja je dolje prikazana, korisna je za pripravu Spoja 7 (i drugih spojeva analognim postupcima, kao što je prikazano na Tablici 1). Na Shemi 1 i u slijedećim primjerima, Z je benziloksikarbonil. Pored benziloksikarbonila, mogu se koristiti i drugi dijelovi prikladni za uporabu u svojstvu zaštitnih skupina za mosni dušik (vidi Greene i Wutz).

[image]

Piperidin-1,2,6-trikarboksilna kiselina 1-benzil ester (Spoj 1)

[image]

2,6-Piridin dikarboksilna kiselina (25 g, 0.15 mol) se otopi u 2.0M NaOH (154 mL) i H2O (30 mL) na sobnoj temperaturi i smjesti u Parrovu bocu od 500 mL. Doda se rodij na aluminijskom prahu (5%, 1.87 g) i smjesa se pročisti argonom 15 minuta. Reakcijska smjesa se protresa pri 55 psi vodika tijekom 48 sati. Suspenzija se filtrira kroz stlačeni Celite i bistri filtrat se hladi na 0°C. Benzil kloroformat (30.62 g, 0.18 mol) se s vrha doda hlađenom filtratu u tri obroka tijekom razdoblja od 30 minuta, otopini se omogući da poprimi sobnu temperaturu, te se miješa tijekom dodatnih 5 sati. Preostali benzil kloroformat se ekstrahira iz smjese dietil eterom. Vodeni sloj se zakiseli s 2N HCl i ekstrahira s etil acetatom (EtOAc). EtOAc se propusti kroz kratki čep Na2SO4 i ispari. Ostatak se usitni s EtOAc (20 mL) i dobivena bijela kruta tvar se prikupi vakuum filtriranjem, ispire s EtOAc (3 x 20 mL) i suši na zraku, čime se dobije Spoj 1 (38.3 g, 83% prinosa). Rf = 0.06 (10% MeOH/CHCl3); 1H NMR: δ 1.49 - 1.73 (m, 4H), 1.96 - 2.03 (m, 2H), 4.48 - 4.65 (m, 2H), 5.10 (s, 2H), 7.26 - 7.35 (m, 5H).

2,4-Diokso-3-oksa-9-aza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 2)

[image]

Piperidin-1,2,6-trikarboksilna kiselina 1-benzil ester (Spoj 1, 19.7 g, 64.11 mmol) se suspendira u octenom anhidridu (80 mL, 848 mmol) u suhoj tikvici od 250 mL kružnog dna. Smjesa se miješa na 70°C tijekom 30 minuta, do nastanka bistre otopine. Preostali octeni anhidrid se ukloni in vacuo, čime se dobije Spoj 2 (18.5 g, 100%) u obliku bistrog ulja. Tvar je bila dovoljno dobre kakvoće za uporabu u slijedećoj reakciji bez pročišćavanja. Proizvod je osjetljiv na vodu, pa se nakon priprave odmah koristi u slijedećem koraku. 1H NMR: δ 1.57 - 2.01 (cm, 6H), 5.14 (s, 2H), 5.17 (s, 2H), 7.32 - 7.37 (m, 5H).

3-(2-Benziloksietil)-2,4-diokso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 3)

[image]

2,4-Diokso-3-oksa-9-aza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 2, 1.02 g, 3.52 mmol) se otopi u dioksanu (5 mL) i s vrha se doda 2-benziloksietilamin (0.50 g, 3.32 mmol). Smjesa se miješa na sobnoj temperaturi 1 sat (h). Potom se doda octeni anhidrid (0.62 mL, 6.64 mmol) i reakcija se drži u refluksu 5 sati. Dioksan se ispari, a pročišćavanje ostatka flash kromatografijom (20% EtOAc/heksani) daje Spoj 3 (1.26 g, 90%) u obliku blijedožutog ulja: Rf (50% EtOAc/heksani): 0.80.

3-(2-Benziloksietil)-2-metoksi-4-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 4)

[image]

3-(2-Benziloksietil)-2,4-diokso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 3, 0.46 g, 1.11 mmol) se otopi u metanolu (15 mL). Smjesa se hladi na 0°C i NaBH4 (0.06 g, 1.66 mmol) se s vrha doda u obrocima. Reakcija se miješa 10 minuta na 0°C, potom se doda 4N HCl u dioksanu, čime se dobije pH u rasponu od 1 do 2, i reakcija se miješa preko noći na sobnoj temperaturi. Metanol se ispari, a ostatak se otopi u EtOAc i ulije u zasićenu vodenu otopinu NaHCO3, zatim se ekstrahira s EtOAc (3 x 10 mL). Pomiješani ekstrakti se ispiru s otopinom soli (10 mL), propuste kroz kratak čep Na2SO4, i otapala se ispare, čime se dobije Spoj 4 (0.40 g, 85%, smjesa izomera) u obliku gustog blijedožutog ulja, koje je dovoljno dobre kakvoće da se proslijedi u slijedeći korak bez daljnjeg pročišćavanja. Rf (40% EtOAc/heksani): 0.45.

3-(2-Benziloksietil)-2-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 5)

[image]

3-(2-Benziloksietil)-2-metoksi-4-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 4, 0.34 g, 0.76 mmol) se otopi u CH2Cl2 (5 mL) u tikvici od 25 mL u argonu. BF3OEt2 (0.18 ml, 1.52 mmol) se doda kap po kap u reakcijsku tikvicu (oslobađaju se pare), nakon njega se doda trietilsilan (0.24 g, 1.52 mmol) i otopina se miješa preko noći. CH2Cl2 se ispari i ostatak se otopi u EtOAc i ispire zasićenim NaHCO3 (2 x 10 mL). Smjesa se ekstrahira s EtOAc (3 x 10 mL). Organski sloj se suši preko Na2SO4 i koncentrira. Pročišćavanje ostatka flash kromatografijom na stupcu s 20% EtOAc/heksanima daje Spoj 5 (0.27 g, 89%, 1:1 smjesa enantiomera) u obliku bistrog ulja. Rf = 0.42 (50% EtOAc/heksani); 1H NMR (glavni rotamer): δ 1.62-1.72 (m, 6H), 3.25-3.50 (m, 2H), 3.68 - 3.90 (m, 5H), 4.49 (s, 2H), 4.75 (s, 1H), 5.14 (s, 2H), 7.26 - 7.34 (m, 10 H).

3-(2-Benziloksi-etil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-2-on (Spoj 6)

[image]

3-(2-Benziloksietil)-2-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 5, 0.15 g, 0.36 mmol) se otopi u MeOH (5 mL) i doda se paladij (10%) na aktiviranom ugljiku (0.03 g). Vodik se primjeni putem balona tijekom 1 sat. Crna suspenzija se potom filtrira kroz stlačeni Celite, a metanol se ukloni kružnim isparivačem s visokim vakuumom, čime se dobije Spoj 6 (0.09 g, 90%) u obliku gustog ulja, koje je dovoljno dobre kakvoće da se proslijedi u reakciju vezanja bez daljnjeg pročišćavanja.

1-[3-(2-Benziloksietil)-2-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]non-9-il]-2-(3,4,5-trimetoksifenil)-etan-1,2-dion (Spoj 7)

[image]

3-(2-Benziloksietil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-2-on (Spoj 6, 0.1 g, 0.36 mmol) i 2-okso-3,4,5-trimetoksifeniloctena kiselina (34.3 mg, 1.43 mmol) se otope u CH2Cl2 (5 mL) i otopina se hladi na 0°C. Doda se hidroksibenzotriazol hidrat (HOBt, 0.06 g, 0.43 mmol), potom 1-(3-dimetilaminopropil)-3-etilkarbodiimid hidroklorid (EDC•HCl, 0.08 g, 0.43 mmol), i trietilamin (TEA, 0.06 g, 0.43 mmol). Reakcija se ostavi da poprimi sobnu temperaturu i otopina se miješa 6 sati. Pare se uklone kružnim isparivačem s visokim vakuumom. Ostatak se otopi u EtOAc i ispire s 10%-tnom otopinom limunske kiseline (10 mL), potom s vodom (10 mL), zasićenim NaHCO3 (10 mL) i otopinom soli (10 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4 i koncentriraju. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (30% EtOAc/heksani) daje Spoj 7 (0.14 g, 78%) u obliku blijedožutog ulja. Rf (50% EtOAc/heksani) = 0.13; IR: 2941, 2870, 1646, 1583, 1499, 1451, 1416, 1323, 1239, 1166, 1127, 1007, 733 cm-1; 1H NMR (glavni rotamer): δ 1.60 - 2.18 (m, 6H), 3.21 - 3.29 (m, 1H), 3.50 (dd, 1H, J = 37, 12.5), 3.67 - 4.01 (m, 13H), 4.15 (s, 1H), 4.49 (s, 2H), 5.19 (s, 1H), 7.19 (d, 2H, J = 8.7), 7.26 - 7.37 (m, 5H); HRMS (M+H+): očekivano 497.2288, opaženo 497.2274.

Shema 2:

Spoj 12 i njegovi analozi prikazani u Tablici 1 mogu se općenito pripraviti prema postupku iz Sheme 2. U ovoj shemi sinteze, Z je benziloksikarbonil (na pr. u Spojevima 8, 9 i 10). Osim benziloksikarbonila, mogu se koristiti i drugi spojevi prikladni za uporabu u svojstvu zaštitnih skupina za mosni dušik.

[image]

3-(2-(2-Metoksifenil)-etil)-2,4-diokso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 8)

[image]

2,4-Diokso-3-oksa-9-aza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 2, 1.00 g, 3.45 mmol), koja se pripravi iz Spoja 1, se otopi u dioksanu (1 mL) i s vrha se doda 2-metoksifenetilamin (0.50 mL, 3.45 mmol). Smjesa se miješa na sobnoj temperaturi 1 sat. Nakon tog vremena, doda se octeni anhidrid (0.65 mL, 6.9 mmol) i reakcija se drži u refluksu 5 sati. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (20% EtOAc/heksani) daje Spoj 8 (1.23 g, 90% prinosa) u obliku bistrog ulja. Rf = 0.75 (50% EtOAc/heksani), 0.66; 1H NMR: δ 1.75 - 2.05 (m, 6H), 2.84 - 2.89 (m, 2H), 3.83 (s, 3H), 4.04 - 4.10 (m, 2H), 4.90 (brs, 2H), 5.16 (s, 2H), 6.78 - 6.83 (m, 2H), 7.05 (dd, 1H, J = 7.5, 1.6), 7.13 - 7.20 (m, 1H). 7.33 - 7.41 (m, 5H).

2-Hidroksi-3-[2-(2-metoksi-fenil)-etil]-4-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 9)

[image]

3-[2-(2-Metoksi-fenil)-etil]-2,4-diokso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 8, 0.77 g, 1.82 mmol) se otopi u metanolu (18 mL). Smjesa se hladi na 0°C i NaBH4 (0.14 g, 3.64 mmol) se s vrha doda u obrocima. Reakcija se miješa 10 minuta i potom oprezno prekida s vodom. MeOH se ukloni pri smanjenom tlaku, a ostatak se ekstrahira s EtOAc. Pomiješani organski slojevi se ispiru s 10%-tnom limunskom kiselinom (5 mL), vodom (5 mL), zasićenim NaHCO3 (5 mL) i otopinom soli (5 mL), a zatim propusti kroz kratki čep Na2SO4. Otapala se ispare, čime se dobije Spoj 9 (0.65 g, 83%, smjesa izomera) u obliku bistrog ulja koje je dovoljno dobre kakvoće da se proslijedi u slijedeći korak bez daljnjeg pročišćavanja. Rf = 0.5 (50% EtOAc/heksani).

Spoj 10

[image]

2-Hidroksi-3-[2-(2-metoksi-fenil)-etil]-4-okso-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 9, 0.65 g, 1.52 mmol) se otopi u CH2Cl2, (1 mL) i hladi na 0°C. Doda se trifluorooctena kiselina (TFA, 0.59 mL, 7.64 mmol) i reakcija se miješa na 23°C preko noći. Otapalo se ukloni pri smanjenom tlaku, a ostatak se otopi u EtOAc (10 mL) i ispire s NaHCO3 (10 mL) i otopinom soli (10 mL). Organski sloj se suši preko Na2SO4 i koncentrira. Ostatak se pročisti flash kromatografijom na stupcu (40% EtOAc u heksanima), čime se dobije Spoj 10 (0.54 g, 87%, jedan dijastereomer) u obliku bistrog ulja. Rf = 0.30 (50% EtOAc/heksani); 1H NMR: δ 1.69 - 2.06 (m, 6H), 2.72 - 3.10 (m, 3H), 3.83 (s, 3H), 4.55 - 5.27 (m, 6H), 6.73 - 6.85 (m, 2H), 7.03 - 7.34 (m, 6H).

Spoj 11

[image]

Adukt 10 (0.26 g, 0.64 mmol) se otopi u MeOH (5 mL) i doda se paladij (10%) na aktiviranom ugljiku (0.05 g). Vodik se primijeni putem balona 1 sat. Crna suspenzija se zatim filtrira kroz stlačeni Celite i metanol se ukloni kružnim isparivačem s visokim vakuumom, čime se dobije Spoj 11 (0.13 g, 76%) u obliku gustog ulja, koje je dovoljno dobre kakvoće da se proslijedi u slijedeći korak bez daljnjeg pročišćavanja.

Spoj 12

[image]

Adukt 11 (0.13 g, 0.48 mmol) i 2-okso-3,4,5-trimetoksifenil octena kiselina (0.14 g, 0.57 mmol) se otope u CH2Cl2 (5 mL) i otopina se hladi na 0°C. Dodaju se HOBt (0.08 g, 0.57 mmol), potom EDC•HCl (0.11 g, 0.57 mmol) i TEA (0.08 mL, 0.57 mmol). Reakcija se ostavi da poprimi sobnu temperaturu i otopina se miješa 6 sati. Pare se uklone pri smanjenom tlaku, ostatak se otopi u EtOAc i ispire s 10%-tnom otopinom limunske kiseline (10 mL), zatim vodom (10 mL), zasićenim vodenim NaHCO3 (10 mL) i otopinom soli (10 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4 i potom koncentriraju. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (30% EtOAc/heksani) daje Spoj 12 u obliku žutog ulja (0.19 g, 83%). Rf = 0.42 (50% EtOAc/heksani); IR: 2941, 2838, 1645, 1584, 1502, 1453, 1329, 1265, 1164, 1128, 1074, 1003, 734 cm-1; 1H NMR (glavni rotamer): δ 1.89 - 2.19 (m, 6H), 2.70 - 3.20 (m, 2H), 3.52 (s, 3H), 3.68 - 3.90 (m, 9H), 4.56 - 4.67 (m, 2H), 4.94 - 5.01 (m, 1H), 5.21 (s, 1H), 5.75 (s, 1H), 6.23 (d, 1H, J = 7.5), 6.36 - 6.46 (m, 1H), 6.66 (s, 1H), 6.80 (s, 1H), 7.26 - 7.31 (m, 1H); HRMS (M+Na+): očekivano 517.1951, opaženo 517.1951.

Shema 3:

Spojevi poput donjeg Spoja 15 i drugih srodnih Spojeva, kao što je prikazano na Tablici 1, mogu se pripraviti općenitim postupkom sa Sheme 3, pri čemu je Z prikladna zaštitna skupina za dušik, kao što je benziloksikarbonil.

[image]

2,4-Diokso-3-(4-fenilbutil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 13)

[image]

[3.3.1]Anhidrid 2 (0.54 g, 1.89 mmol, pripravljen iz Spoja 1) se otopi u 1 mL dioksana. S vrha se doda 4-fenilbutilamin (0.28 g, 1.89 mmol). Smjesa se miješa na sobnoj temperaturi tijekom jednog sata. Nakon tog vremena doda se octeni anhidrid (0.62 mL, 3.78 mmol) i reakcija se drži u refluksu 5 sati. Dioksan se ispari, a flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (40% EtOAc/heksani) daje Spoj 13 (0.75 g, 95% prinosa) u obliku bezbojnog gustog ulja. Rf = 0.66 (40% EtOAc/heksani); IR: 2935, 2863, 1710, 1688, 1430, 1341, 1311, 1256, 1126, 1096, 1069, 749, 699 cm-1; 1H NMR: δ 1.41 - 2.04 (m, 8H), 2.61 (t, 2H, J = 6.9), 3.79 (t, 2H, J = 6.9), 4.96 (s, 2H), 5.14 (s, 2H), 7.14 - 7.37 (m, 10H).

3-(4-Fenilbutil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-2,4-dion (Spoj 14)

[image]

2,4-Diokso-3-(4-fenilbutil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 13, 0.57 g, 1.36 mmol) se otopi u THF (3 mL) i doda se 10%-tni paladij na aktiviranom ugljiku (0.12 g). Vodik se primijeni putem balona tijekom jednog sata. Crna suspenzija se potom filtrira kroz stlačeni Celite, a THF se ukloni kružnim isparivačem s visokim tlakom, čime se dobije Spoj 14 (0.36 g, 92%) u obliku gustog ulja, koje je dovoljno dobre kakvoće da se proslijedi u slijedeći korak bez daljnjeg pročišćavanja.

9-[Okso-(3,4,5-trimetoksifenil)-acetil]-3-(4-fenil-butil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-2,4-dion (Spoj 15)

[image]

3-(4-Fenilbutil)-3,9-diaza-biciklo[3.3.1]nonan-2,4-dion (Spoj 14, 0.42 g, 1.47 mmol) i 2-okso-3,4,5-trimetoksifeniloctena kiselina (0.35 g, 1.47 mmol) se otope u CH2Cl2 (5 mL) i otopina se hladi na 0°C. Dodaju se HOBt (0.21 g, 1.54 mmol), potom EDC•HCl (0.30 g, 1.54 mmol) i TEA (0.15 g, 1.47 mmol). Reakcija se ostavi da poprimi sobnu temperaturu i miješa tijekom 5 sati. Pare se uklone pomoću kružnog isparivača s visokim tlakom. Ostatak se otopi u EtOAc i ispire s 10%-tnom otopinom limunske kiseline (10 mL), potom s vodom (10 mL), zasićenim NaHCO3 (10 mL) i otopinom soli (10 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4 i koncentriraju. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (30% EtOAc/heksani) daje Spoj 15 u obliku blijedožute krute tvari (0.25 g, 34%, jedan izomer). t.t. = 101-103°C; Rf = 0.32 (50% EtOAc/heksani); IR: 2939, 2866, 1739, 1682, 1651, 1582, 1503, 1454, 1416, 1361, 1337, 1243, 1167, 1126, 1067, 991, 914, 862 cm-1 1H NMR (glavni rotamer): δ 1.56 - 1.64 (m, 5H), 1.93 - 2.01 (m, 5H), 2.61 - 2.66 (m, 2H), 3.80 - 3.85 (m, 2H), 3.95 (s, 9H), 4.51 (brs, 1H), 5.46 (brs, 1H), 7.14 - 7.29 (m, 7H); HRMS (M+H+): očekivano 509.2288, opaženo 509.2275; EA: izračunato, C (66.13), H (6.34), N (5.51); nađeno, C (66.00), H (6.37), N (5.50).

Shema 4:

Shema 4 je korisna za pripravu spojeva formule 18 i sličnih spojeva, kao što je navedeno u Tablici 1 (npr. mijenjanjem arilmetilbromidnog reagensa koji se koristi u prvom koraku).

[image]

U formuli 18, R3, R4, R5, R6 i R7 su svaki neovisno H ili bilo koji prikladni supstituent vezan za jezgru prstena preko O, N, C ili S. Z je u gornjim formulama zaštitna skupina, poput benziloksikarbonila.

Spoj 16 reagira s aril-supstituiranim bromometanom u nazočnosti natrij hidrida i DMF, čime se dobije Spoj 17. Spoj 17 zatim reagira sa sulfatnom kiselinom, čime nastaje spoj formule 18. Spojevi formule 18 se prevode u spojeve formule (I-a) uklanjanjem zaštitne skupine Z i vezanjem nastalog proizvoda sa spojem formule (IV).

Shema 5:

[image]

Završni korak vezanja s reagensom formule (IV) prevodi Spoj 31 u željeni Spoj formule (I-a). Ova je Shema posebno korisna za dobivanje spojeva kao što su oni navedeni u Tablici 1 koja slijedi.

Shema 6:

Shema 6 je korisna za pripravu Spoja 159 i drugih srodnih Spojeva prikazanih na Tablici 1.

[image]

Piperidin-1,2,6-trikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2 metil ester (Spoj 232)

2,4-Diokso-3-oksa-9-aza-biciklo[3.3.1]nonan-9-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 2.10 g, 34.51 mmol) se otopi u metanolu (50 mL). Reakcijska smjesa se miješa na sobnoj temperaturi 2 sata. MeOH se ispari, čime se dobije Spoj 232 (10 g, 96%). Rf = 0.47 (10% MeOH/CH2Cl2). Tvar je dovoljno dobre kakvoće da se koristi u slijedećoj reakciji bez daljnjeg pročišćavanja.

6-Metoksi-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 233)

6-Metoksi-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 232, 10 g, 31.15 mmol) se otopi u metanolu (80 mL). Doda se 1M otopina natrij metoksida u metanolu (20 mL). Primijeni se stalna struja (pomoću platinskih elektroda) od 0.3 A tijekom 1.96 sati, što je ukupno 4.17 F/mol. Metanol se ispari. Flash kromatografskim pročišćavanjem ostatka (1:2 EtOAc/heksani) dobije se Spoj 233 (9.14 g, 95%). Rf= 0.9 (10% MeOH/CH2Cl2).

6-Alil-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 234)

6-Metoksi-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 233, 1.04 g, 3.39 mmol) se otopi u CH2Cl2 (10 mL) i otopina se hladi na -78°C pomoću suhe kupelji led-aceton. Kap po kap se doda 1M TiCl4 otopina u CH2Cl2 (3.7 mL) tijekom jedne minute, a nakon nje aliltrimetilsilan (1.61 mL, 10.14 mmol). Kupelj se promijeni u vodu i reakcijska smjesa se miješa 2 sata. Reakcijska smjesa se ulije u otopinu soli (50 mL) i ekstrahira s CHCl3 (2 x 50 mL). Pomiješani organski slojevi se ispiru zasićenom otopinom NaHCO3 (50 mL) i na kraju suše preko Na2SO4. Otapalo se ispari, a ostatak se pročisti flash kromatografijom (1:5 EtOAc/heksani),čime se dobije Spoj 234 (0.91 g, 84%). Rf = 0.78 (1:2 EtOAc/heksani).

6-(2,3-Dihidroksi-propil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 235)

6-Alil-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 234, 0.087 g, 0.2 mmol) se otopi u acetonu (2 mL) i vodi (0.25 mL). Doda se N-metilmorfolin oksid (0.068 g, 0.58 mmol), a zatim 2.5%-tna otopina OsO4 u t-BuOH (0.14 mL). Reakcijska smjesa se miješa na sobnoj temperaturi 14 sati. Uz miješanje se doda natij pirosulfat (0.3 g) u vodi (1 mL) i nastala otopina se filtrira kroz Celite i ispire etanolom (10 mL). Otapala se uklone, a ostatak se pročisti flash kromatografijom na stupcu (100% EtOAc), čime se dobije Spoj 235 (0.086 g, 89%, u obliku smjese izomera). Rf = 0.12 i 0.06 (2:1 EtOAc/heksani).

6-(2-Okso-etil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 236)

6-(2,3-Dihidroksi-propil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 235, 0.614 g, 1.75 mmol) se otopi u Et2O (20 mL) i hladi na O°C. Doda se 10%-tna vodena otopina NaIO4 (4 mL) i reakcija se miješa 1 sat. Reakcijska smjesa se ulije u otopinu soli (15 mL) i ekstrahira s Et2O (3 x 20 mL). Pomiješani organski sloj se dalje ispire vodenim NaS2O3 (10 mL), zasićenom otopinom NaHCO3 (10 mL) i otopinom soli (10 mL), te na kraju suši preko MgSO4. Otapala se uklone, čime se dobije Spoj 236 (0.53 g, 95%). Rf = 0.67 (1:1 EtOAc/heksani). Tvar je dovoljno dobre kakvoće da se koristi u slijedećoj reakciji bez daljnjeg pročišćavanja.

6-(2,2-Dimetoksi-etil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 237)

6-(2-Okso-etil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 236, 0.4 g, 1.25 mmol), trimetil ortoformat (5 mL) i p- toluensulfonska kiselina monohidrat (0.03 g) se pomiješaju i reakcijska smjesa se miješa na sobnoj temperaturi 12 sati. Doda se vodeni NaHCO3 (25 mL) i reakcija se ekstrahira s CHCl3 (3 x 100 mL). Pomiješani organski sloj se suši preko MgSO4 i koncentrira. Ostatak se pročisti flash kromatografijom (1:2 EtOAc/heksani), čime se dobije Spoj 237 (0.441 g, 96%). Rf = 0.75 (1:1 EtOAc/heksani).

2-(2,2-Dimetoksi-etil)-6-fenetilkarbamoil-piperidin-1-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 239)

6-(2,2-Dimetoksi-etil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester 2-metil ester (Spoj 237, 0.350 g, 0.96 mmol) se otopi u metanolu (5 mL) i 2N NaOH (4 mL). Reakcija se miješa na sobnoj temperaturi 8 sati. Metanol se ispari, a ostatak se otopi u Et2O i ispire s 5% KHSO4 (10 mL), otopini soli (10 mL), suši preko Na2SO4 i koncentrira, čime se dobije Spoj 238 (0.335 g, 0.96 mmol), koji se koristi u slijedećoj reakciji bez daljnjeg pročišćavanja.

6-(2,2-Dimetoksi-etil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester (Spoj 238, 0.335 g, 0.96 mmol) i fenetil amin (0.14 g, 1.15 mmol) se otope u CH2Cl2 (20 mL). Doda se HOBt (0.156 g, 1.15 mmol), a zatim EDC•HCl (0.221 g, 1.15 mmol). Reakcija se miješa na sobnoj temperaturi tijekom 18 sati. Doda se zasićena otopina NaHCO3 (25 mL) i zatim ekstrahira s CHCl3 (2 x 50 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4 i zatim koncentriraju. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (1:1 EtOAc/heksani) daje Spoj 239 (0.374 g, 86%). Rf = 0.47 (1:1 EtOAc/heksani).

2-Okso-3-fenetil-3,10-diaza-biciklo[4.3.1]dekan-10-karboksilna kiselina terc-butil ester (Spoj 240)

2-(2,2-Dimetoksi-etil)-6-fenetilkarbamoil-piperidin-1-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 239, 0.297 g, 0.65mmol) se otopi u toluenu (15 mL) i tikvica se uroni u uljnu kupelj na 80°C. Doda se piridinij p-toluen sulfonat (0.0120 g, 0.05 mmol) i reakcija se miješa na 80°C tijekom 2 sata. Nakon tog vremena, reakcija se ohladi, a stvoreni precipitat se ukloni filtriranjem. Toluen se ispari, a ostatak se otopi u dioksanu (10 mL). Dodaju se N-(terc-Butoksikarbonil anhidrid (0.285 g, 1.31 mmol) i 10%-tni paladij na aktiviranom ugljiku (0.1 g). Parrovim uređajem se primijeni vodik i reakcija se protresa pri 50 psi tijekom 12 sati. Crna suspenzija se potom filtrira kroz stlačeni Celite, a dioksan se ukloni. Flash kromatografskim pročišćavanjem ostatka (1:2 EtOAc/heksani) se dobije Spoj 240 (0.211 g, 90%). Rf = 0.31 (1:2 EtOAc/heksani).

1-(2-Okso-3-fenetil-3,10-diaza-biciklo[4.3.1]dec-10-il)-2-(3,4,5-trimetoksifenil)-etan-1,2-dion (Spoj 159)

2-Okso-3-fenetil-3,10-diaza-biciklo[4.3.1]dekan-10-karboksilna kiselina terc-butil ester (Spoj 240, 0.204 g, 0.56 mmol) se otopi u 4M HCl u dioksanu (3 mL) i otopina se miješa na sobnoj temperaturi 1 sat. Otapalo se ukloni, a ostatak se otopi u CHCl3 (50 mL), ispire zasićenom otopinom NaHCO3, suši preko NaSO4 i koncentrira, čime se dobije bijela kruta tvar (0.142 g, 0.55 mmol), koja se otopi u CH2Cl2 (10 mL). Dodaju se 3,3-Dimetil-2-okso-pentanoična kiselina (0.131 g, 0.54 mmol), EDC•HCl (0.126 g, 0.66 mmol) i 4-DMAP (0.081 g, 0.66 mmol) i reakcija se miješa na sobnoj temperaturi tijekom 18 sati. Pare se uklone u isparivaču s visokim vakuumom, a ostatak se otopi u EtOAC i ispire s vodom (10 mL), 1N HCl otopinom (20 mL), zasićenim NaHCO3 (20 mL) i otopinom soli (20 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4 i koncentriraju. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (2:1 EtOAc/heksani) daje konačni Spoj 159 (0.120 g, 45% prinosa). Rf = 0.4 (2:1 EtOAC/heksani).

Shema 7:

Spoj 162 i slični spojevi mogu se pripraviti kako je dolje opisano.

[image]

2-(2,2-Dimetoksi-etil)-6-(4-fenil-butilkarbamoil)-piperidin-1-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 242)

6-(2,2-Dimetoksi-etil)-piperidin-1,2-dikarboksilna kiselina 1-benzil ester (Spoj 238, 1 g, 2.85 mmol) i 4-fenilbutil amin (0.51 g, 3.42 mmol) se otope u CH2Cl2 (60 mL). Doda se HOBt (0.462 g, 3.42 mmol), a potom EDC•HCl (0.655 g, 3.42 mmol). Reakcija se miješa na sobnoj temperaturi 12 sati. Doda se zasićeni NaHCO3 (25 mL) i reakcija se ekstrahira s CHCl3 (2 x 50 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4, a potom koncentriraju. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (1:1 EtOAc/heksani) daje Spoj 242 (1.294 g, 94%). Rf = 0.62 (1:1 EtOAC/heksani).

2-(2,2-Dimetoksi-etil)-6-(4-fenil-butilkarbamoil)-piperidin-1-karboksilna kiselina 9H-fluoren-9-ilmetil ester (Spoj 243)

2-(2,2-Dimetoksi-etil)-6-(4-fenil-butilkarbamoil)-piperidin-1-karboksilna kiselina benzil ester (Spoj 242, 0.887 g, 1.83 mmol) se otopi u metanolu (50 mL). Doda se paladij (10%) na aktiviranom ugljiku (0.09 g). Vodik se primijeni pomoću Parrovog uređaja i reakcija se protresa pri 50 psi tijekom 15 sati. Crna suspenzija se zatim filtrira kroz stlačeni Celite, a metanol se ukloni. Ostatak se otopi u dioksanu (25 mL). Doda se 9-fluorenilmetil kloroformat (0.473 g, 1.83 mmol), a potom NaHCO3 (0.307 g, 3.66 mmol) otopljen u vodi (7 mL). Reakcija se miješa na sobnoj temperaturi 10 sati, ulije u led i 5%-tnu otopinu KHSO4 i potom ekstrahira s CHCl3 (2 x 100 mL). Flash kromatografskim pročišćavanjem ostatka (1:2 EtOAc/heksani) dobije se Spoj 243 (1.050 g, 100%). Rf=0.59 (1:1 EtOAc/heksani).

2-Okso-3-(4-fenil-butil)-3,10-diaza-biciklo[4.3.1]dec-4-en-10-karboksilna kiselina 9H-fluoren-9-ilmetil ester (Spoj 244)

2-(2,2-Dimetoksi-etil)-6-(4-fenil-butilkarbamoil)-piperidin-1-karboksilna kiselina 9H-fluoren-9-ilmetil ester (Spoj 243, 1 g, 1.75 mmol) se otopi u toluenu (25 mL). Doda se piridinij p-toluen sulfonat (0.02 g, 0.08 mmol) i reakcija se miješa na 100°C tijekom 2 sata. Nakon tog vremena reakcija se ohladi, toluen se ispari, a ostatak se otopi u EtOAc (75 mL), ispire zasićenom otopinom NaHCO3 (25 mL) i suši preko Na2SO4. Flash kromatografsko pročišćavanje ostatka (1:2 EtOAc/heksani) daje Spoj 244 (0.770 g, 87%). Rf = 0.5 (1:2 EtOAc/heksani).

1-[2-Okso-3-(4-fenil-butil)-3,10-diaza-biciklo[4.3.1]dec-4-en-10-il]-2-(3,4,5-trimetoksi-fenil)-etan-1,2-dion (Spoj 162)

2-Okso-3-(4-fenil-butil)-3,10-diaza-biciklo[4.3.1]dec-4-en-10-karboksilna kiselina 9H-fluoren-9-ilmetil ester (Spoj 244, 0.740 g, 1.46 mmol) se otopi u metanolu (15 mL) i doda se 1N NaOMe otopina u metanolu (2.5 mL). Reakcija se miješa na sobnoj temperaturi 2 sata. Pare se uklone, proizvod se ekstrahira s CHCl3, suši preko Na2SO4 i koncentrira do bijelog precipitata, koji se otopi u CHCl3 (10 mL). Dodaju se 3,3-dimetil-2-okso-pentanoična kiselina (0.141 g, 0.58 mmol), HOBt (0.080 g, 0.58 mmol), EDC•HCl (0.113 g, 0.58 mmol) i TEA (0.082 mL, 0.58 mmol) i reakcija se miješa na sobnoj temperaturi tijekom 18 sati. Pare se uklone pomoću isparivača s visokim vakuum, a ostatak se otopi u EtOAC i ispire 10%-tnom otopinom limunske kiseline (10 mL), zatim vodom (10 mL), zasićenim NaHCO3 (10 mL) i otopinom soli (10 mL). Pomiješani organski slojevi se suše preko Na2SO4 i koncentriraju. Flash kromatografskim pročišćavanjem ostatka (1:1 EtOAc/heksani) dobije se Spoj 162 (0.122 g, 50%). Rf (1:1 EtOAC/heksani): 0.122.

BIOKEMIJSKI I BIOLOŠKI TESTOVI

Različiti testovi i tehnike mogu se korisiti za određivanje aktivnosti spojeva ovog izuma. Aktivnost spoja izuma u stimuliranju rasta neurita izravno je povezana s njegovim vežućim afinitetom za FKBP12 i njegovom sposobnošću da inhibira aktivnost rotamaza FKBP12. Da bi ovo posljednje svojstvo kvantificiralo, mogu se koristiti testovi poznati u struci, koji mjere vezanje liganda i enzimsku aktivnost. U nastavku su opisani testovi za stimulaciju rasta neurita.

Na primjer, spojevi se mogu ispitati radi određivanja njihove neurotrofne aktivnosti pomoću postupka koji su opisali Lyons i sur., Proc Natl Acad Sci, 91:3191-3195 (1994). U ovom testu štakorskog feokromocitoma za neuritni rast, stanice PC12 štakorskog feokromocitoma se održavaju na 37°C u 5% CO2 u Dulbeccovom modificiranom Eagleovom mediju (DMEM) obogaćenom s 10% toplinski inaktiviranog konjskog seruma i 5% toplinski inaktiviranog fetalnog goveđeg seruma. Stanice se potom nasade, oblože - pri 105 po jamici za kulturu od 35 mm - s kolagenom štakorovog repa pri 5 mg/cm2, te potom ostave prianjati. Medij se potom zamijeni s DMEM obogaćenim s 2% konjskog seruma, 1% fetalnog goveđeg seruma, živčanim čimbenikom rasta (NGF) i/ili različitim koncentracijama ispitivanih spojeva. Na kontrolne kulture se primijeni NGF bez ikakvog ispitivanog spoja.

Slijedeći primjer postupka koji se može koristiti za mjerenje potentnosti za stimulaciju rasta neurita je test sa ganglijima dorzalnih korijena štakora. U ovom testu, gangliji dorzalnih korijena izrežu se sa šesnaestodnevnih Sprague-Dawley štakorskih embrija. Senzorni gangliji se zatim kultiviraju u kolagenom obloženom Falcon suđu od 35 mm s N-2 medijem (DMEM/Hamov F12, 1:1) na 37°C u okolišu od 15% CO2. Medij se obogati sa selenom, progesteronom, inzulinom, putrescinom, glukozom, penicilinom i streptomicinom. Gangliji se potom izlože različitim koncentracijama NGF-a (0-100 ng/mL) i ispitivanog spoja. Senzorni gangliji se promatraju svakih dva do tri dana pod mikroskopom s faznim kontrastom, i mjere se duljine aksona. Vidi Lyons i sur., PNAS, 91:3191-3195 (1994).

Drugi prikladni testovi mogu se koristiti za mjerenje aktivnosti spojeva ovog izuma. Na primjer, imunosupresijska aktivnost može se procijeniti mjerenjima inhibicije aktivnosti kalcineurin fosfataze kompleksima spojeva izuma vezanih na FKBP (Babine i sur., Bioorg Med Chem Lett, 6, 385-390, 1996). Fosfopeptid fosfatazna aktivnost kalcineurina ispituje se na 30°C pomoću trajnog vezanog spektrofotometrijskog testa (Etzkorn i sur., Biochemistry, 32, 2380, 1994) i fosforiliranog 19-mernog peptidnog supstrata izvedenog iz obične podjedinice (RII) protein kinaze ovisne o cAMP-u. Testna smjesa sadrži 50 mM MOPS (pH 7.5), 0.1 M NaCl, 6 mM MgCl2, 0.5 mg/mL goveđeg serumskog albumina, 0.5 mM ditiotreitola, 1 mM CaCl2, 1 mM MnCl2, 20 μM fosforiliranog RII peptida, 20 nM ljudskog rekombinantnog kalcineurina, 40 nM kalmodulina, 10 μg/mL purin ribonukleozid fosforilaze i 200 μM metiltiogvanozina, kako su opisali Etzkorn i sur., plus 1% dimetilsulfoksida (DMSO) kao suotapala i 100 μM FKBP. Spojevi se ispituju na inhibiciju kalcineurina ovisnu o FKBP uz njihovu maksimalnu topljivost. U ovim uvjetima, izmjereno je da je prividna inhibicijska konstanta za inhibiciju ljudskog rekombinantnog kalcineurina pomoću FKBP-FK506 43 nM.

Vezanje spojeva na FKBP može se mjeriti izravno, pomoću mikrokalorimetrije. Kalorimetrijske titracije provode se pomoću MCS-ITC instrumenta (MicroCal Inc., Northhampton, MA). Titracije se provedu na slijedeći način. Proteinski dijalizat se otplinjuje 15 minuta pomoću MicroCal opreme. Matična otopina inhibitora se doda u suotapalo (tipično DMSO) i otplinjuje se dijalizat, nakon čega slijedi kratko soniciranje, kojim se dobiju konačne otopine inhibitora za korištenje u titracijama. Konačne otopine inhibitora su u rasponu koncentracija od 10 do 80 μM. Dijalizirani protein se doda u suotapalo i otplinjeni dijalizat, čime se dobiju FKBP12 otopine u rasponu koncentracija od 200 do 1600 μM. Kako se obje otopine priprave pomoću otplinjenog dijalizata, ne vrši se dodatno otplinjavanje otopina. Suotapalo se doda u otopine proteina radi održavanja stalne koncentracije suotapala tijekom titracije. Protein se titrira u inhibitor pomoću injekcijske štrcaljke od 125 μL. Titracije se provedu s ligandom u stanici zbog niske topljivosti inhibitora. Tipično, nakon početne injekcije od 2 μL slijedi 15 injekcija od 8 μL, u različitim razmacima između injiciranja. Cijeli set kontrolnih razrjeđenja se provede za svaku titraciju. Odgovarajući volumen suotapala doda se otplinjenom dijalizatu, čime se dobije puferska otopina suotapala, koja se koristi za dobivanje toplina razrjeđenja reaktanata. Nakon korekcije za topline razrjeđenja i poništavanja početne injekcije, rezultati titracije se prilagode pomoću “One Set of Sites Model” u ORIGIN softverskom paketu koji dolazi s instrumentom.

Nađeno je kako vezanje na FKBP, izravno mjereno mikrokalorimetrijom, dobro korelira sa sposobnošću za inhibiciju reakcije rotamaze, što se lako ispita postupcima koji su poznati u struci (vidi na pr. Fischer i sur., Biochim Biophys Acta 791, 87 (1984); Fischer i sur., Biomed Biochim Acta 43, 1101 (1984); Fischer i sur., Nature 337, 476-478 (1989); Siekierka i sur., Nature, 341, 755-57 (1989); SAD patent br. 5696135; i Harding i sur., Nature, 341, 758-60 (1989)).

U testu inhibicije rotamaze, izomerizacija umjetnog supstrata N-sukcinil-Ala-Ala-Pro-Phe-p-nitroanilida se prati spektrofotometrijski. Test uključuje cis oblik supstrata, FKBP12, ispitivani spoj i kimotripsin. Kimotripsin može odcijepiti p-nitroanilin od trans oblika supstrata, ali ne i od cis oblika. Oslobađanje p-nitroanilina mjeri se spektrofotometrijski. U ovom testu, različite se količine FKBP rotamaza-inhibirajućih spojeva formule (I-a) ili (I-b) dodaju cis-N-sukcinil-alanin-alanin-prolin-fenilalanin-para-nitroanilinu (Bachem, 3132 Kashiwa Street, Torrance, CA 90505) u nazočnosti FKBP12 i kimotripsina. Spektrofotometrijska mjerenja koncentracije p-nitroanilina omogućuju procjenu prividnih Ki vrijednosti, koje su iskazane u Tablici 1 koja slijedi.

Tablica 1

[image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image]

FARMACEUTSKI PRIPRAVCI I PRIMJENA

Sredstva za inhibiranje FKBP iz ovog izuma, poput gore prikazanih spojeva, mogu se koristiti za pripravu farmaceutskih pripravaka poput dolje opisanih.

Farmaceutski pripravci ovog izuma sadrže učinkovit spoj za stimuliranje rasta neurita formule (I-a) ili (I-b) i inertni, farmaceutski prihvatljiv nosač ili sredstvo za razrjeđivanje. Farmaceutski pripravci mogu sadržavati i neurotrofni čimbenik. Ovi pripravci se pripravljaju u oblicima jedinica za doziranje odgovarajućima za različite puteve primjene.

U jednom obliku, dobivaju se učinkovite razine nepeptidnih spojeva koji inhibiraju rotamazu s ciljem terapijskog učinka uključujući regulaciju FKBP. Pod “učinkovitim razinama” spojeva misli se na razine pri kojima je FKBP vežuća na FKBP12 u najmanju ruku regulirana. Spojevi se mogu primjenjivati u obliku prolijeka koji se, općenito oblikuje tako da poveća apsorpciju i cijepa se in vivo stvarajući aktivni sastojak. Učinkovite količine također se mogu postići primjenom farmaceutski aktivnih metabolita (proizvoda metaboličke pretvorbe) spoja.

Spoj formule (I-a) ili (I-b) primjenjuje se u prikladnom obliku za doziranje koji je pripravljen kombinacijom terapijski učinkovite količine (tj. učinkovite razine dostatne za postizanje željenog terapijskog učinka putem regulacije FKBP) spoja formule (I-a) ili (I-b) (u obliku aktivnog sastojka) uz standardne farmaceutske nosače ili sredstva za razrjeđivanje u skladu s uobičajenim postupcima. Ovi postupci mogu uključivati miješanje, granuliranje i stlačivanje ili otapanje sastojaka na prikladan način za postizanje željenog pripravka.

Upotrijebljeni farmaceutski nosač može biti u prikladnom obliku, na primjer krutom ili tekućem. Primjeri krutih nosača uključuju laktozu, terra alba, saharozu, talk, želatinu, agar, pektin, akaciju, magnezij stearat, stearinsku kiselinu i slične. Primjeri tekućih nosača uključuju sirup, ulje kikirikija, maslinovo ulje, vodu i slično. Slično tome, nosač ili sredstvo za razrjeđivanje može uključivati tvar s vremenskom odgodom poznatu u struci, poput gliceril monostearata ili gliceril distearata, samostalno ili s voskom, etilcelulozom, hidroksipropilmetilcelulozom, metilmetakrilatom ili sličnima.

Mogu se koristiti različiti farmaceutski oblici. Na primjer, ako se koristi kruti nosač, pripravak se može tabletirati, smjestiti u tvrdu želatinsku kapsulu u obliku praška ili peleta, ili oblikovati u pastile ili pilule. Količina krutog nosača može varirati, a preporučljivo je od oko 25 mg do oko 1 g. Ako se koristi tekući nosač, pripravak će preporučljivo biti u obliku sirupa, emulzije, meke želatinske kapsule, sterilne otopine za injiciranje ili suspenzije u ampuli ili fijali, ili pak ne-vodena tekuća suspenzija.

Da bi se dobio stablini oblik za doziranje topljiv u vodi, farmaceutski prihvatljiva sol spoja formule (I-a) ili (I-b) se može otopiti u vodenoj otopini organske ili neorganske kiseline, kao što je 0.3M otopina sukcinilne kiseline ili, preporučljivije, limunske kiseline. Ako oblik s topljivom soli nije dostupan, spoj formule (I-a) ili (I-b) se može otopiti u prikladnom suotapalu ili kombinaciji suotapala. Primjeri prikladnih suotapala uključuju alkohol, propilen glikol, polietilen glikol 300, polisorbat 80, glicerin i slične u koncentracijama u rasponu od 0 do 60% ukupnog volumena. U preporučenom obliku, aktivni spoj formule (I-a) ili (I-b) se otopi u DMSO i razrijedi vodom. Pripravak također može biti u obliku otopine ili obliku soli aktivnog sastojka u odgovarajućem vodenom nosaču, kao što je voda ili izotonična fiziološka otopina ili otopina dekstroze.

Treba uvidjeti kako stvarne preporučene doze spojeva formule (I-a) i (I-b) koje su korištene u pripravcima ovog izuma mogu varirati prema pojedinom kompleksu koji se koristi, pojedinom formuliranom pripravku, načinu primjene i pojedinom mjestu, kao i domaćinu i bolesti od koje se liječi. Optimalne doze za zadani skup uvjeta može odrediti stručnjak pomoću uobičajenih testova za određivanje doze, npr. u svjetlu ovdje prikazanih eksperimentalnih podataka. Za peroralnu primjenu, uobičajena dnevna doza koje se općenito koristi je u rasponu od oko 0.001 do oko 1000 mg/kg tjelesne težine, s time da se ciklusi liječenja ponavljaju u odgovarajućim intervalima. Početna farmakokinetika za ljude može se odrediti prema štakorskom modelu, kako su opisali Gold i sur., Experimental Neurology, 147:269-278 (1997).

Farmaceutski pripravci koji sadrže aktivne spojeve ovog izuma mogu se izraditi na općenito poznati način, npr. uobičajenim postupcima miješanja, otapanja, granuliranja, izrade dražeja, mljevenja, emulgiranja, inkapsuliranja, oblaganja ili liofiliziranja. Farmaceutski pripravci mogu se formulirati na uobičajen način, uporabom jednog ili više fiziološki prihvatljivih nosača koji sadrže ekscipijense i/ili pomoćna sredstva koja pospješuju pretvaranje aktivnih spojeva u pripravke koji se mogu farmaceutski koristiti. Razumljivo je kako je odgovarajuća formulacija ovisna o odabranom putu primjene.

Za peroralnu primjenu, spojevi se mogu lako formulirati kombiniranjem aktivnih spojeva s farmaceutski prihvatljivim nosačima poznatim u struci. Takvi nosači omogućuju spojevima izuma da budu formulirani kao tablete, pilule, dražeje, kapsule, tekućine, gelovi, sirupi, guste otopine, suspenzije i slično, namijenjene peroralnoj ingestiji od strane liječenog bolesnika. Farmaceutski pripravci za peroralnu uporabu mogu se dobiti kombiniranjem aktivnog spoja s krutim ekscipijensom, neobaveznim mljevenjem dobivene smjese, te obradom smjese zrnaca nakon dodavanja prikladnih pomoćnih sredstava, ako se želi, da bi se dobile tablete ili jezgre dražeja. Prikladni ekscipijensi uključuju npr. punila poput šećera, uključujući laktozu, saharozu, manitol ili sorbitol; te preparata celuloze poput kukuruznog škroba, pšeničnog škroba, rižinog škroba, krumpirovog škroba, želatine, gume tragakanta, metil celuloze, hidroksipropilmetil-celuloze, natrij karboksimetilceluloze i/ili polivinilpirolidona (PVP). Ako se želi, mogu se dodati sredstva za dezintegriranje, poput križno vezanog polivinilpirolidona, agara ili alginske kiseline ili njezinih soli poput natrij alginata.

Jezgre dražeja oblažu se prikladnim ovojima. U ovu se svrhu mogu koristiti koncentrirane otopine šećera koje neobavezno mogu sadržavati gumiarabiku, polivinilpirolidon, Carbopol gel, polietilen glikol i/ili titan dioksid, otopine laka i prikladna organska otapala ili smjese otapala. Boje ili pigmenti mogu se dodati ovojima tableta ili dražeja radi njihovog razlikovanja, ili da se označe različite kombinacije doza aktivnog spoja.

Oblici farmaceutskih pripravaka koji se mogu primijenjivati peroralno uključuju push-fit kapsule napravljene od želatine, kao i meke zataljene kapsule napravljene od želatine i sredstva za oblikovanje poput glicerola ili sorbitola. Push-fit kapsule mogu sadržavati aktivne sastojke u smjesi s punilom poput laktoze, veziva poput škrobova i/ili lubrikansa poput talka ili magnezij stearata, te, po želji, stabilizatore. U mekim kapsulama, aktivni spojevi mogu biti otopljeni ili suspendirani u prikladnim tekućinama, kao što su masna ulja, tekući parafin ili tekući polietilen glikoli. Pored toga, mogu se dodati stabilizatori. Svi pripravci za peroralnu primjenu trebaju biti u dozama prikladnima za takvu primjenu. Za primjenu na usta, pripravci mogu biti u obliku tableta ili pilula pripravljenih na uobičajeni način.

Slijedi primjer priprave peroralnog farmaceutskog pripravka prema ovom izumu: 100 mg spoja formule (I-a) ili (I-b) se pomiješa sa 750 mg laktoze i smjesa se ugradi u peroralni oblik za pojedinačno doziranje, poput tvrde želatinske kapsule, koja je prikladna za peroralnu primjenu.

Za primjenu inhaliranjem, spojevi ovog izuma se obično dostavljaju u obliku aerosolnog spreja iz pakiranja pod tlakom ili raspršivača, uz uporabu prikladnog potisnog sredstva, npr. diklorodifluorometana, triklorofluorometana, diklorotetrafluoroetana, ugljičnog dioksida ili drugog prikladnog plina. U slučaju stlačenog aerosola, jedinica za doziranje može se odrediti ugrađivanjem ventila za propuštanje odmjerene količine. Kapsule i patrone na pr. želatine za uporabu u inhalatoru ili insuflatoru mogu se formulirati tako da sadrže smjesu spojeva u prahu i prikladnu praškastu osnovu poput laktoze ili škroba.

Spojevi se mogu formulirati za parenteralnu primjenu injiciranjem, na pr. bolus injekcijom ili trajnom infuzijom. Pripravci za injiciranje mogu biti u oblicima za pojedinačno doziranje, na pr. ampulama ili spremnicima za više doza, s dodanim konzervansom. Pripravci mogu biti u obliku suspenzija, otopina ili emulzija u uljnim ili vodenim nosačima, a mogu sadržavati i sredstva za formuliranje kao što su sredstva za suspendiranje, stabiliziranje i/ili dispergiranje.

Za injiciranje, sredstva ovog izuma mogu se formulirati u vodenim otopinama, preporučljivo u fiziološki kompatibilnim puferima, kao što su Hankova otopina, Ringerova otopina ili puferska fiziološka otopina. Za uporabu kroz sluznice, u pripravku se koriste penetransi odgovarajući za branu koju treba prijeći, odabrani između poznatih u struci.

Farmaceutski pripravci za parenteralnu primjenu uključuju vodene otopine aktivnih spojeva u vodotopljivom obliku. Pored toga, suspenzije aktivnih spojeva mogu se pripraviti kao odgovarajuće uljne suspenzije za injiciranje. Prikladna lipofilna otapala ili nosači za pripravu takvih pripravaka uključuju masna ulja poput sezamovog ulja, ili estere sintetičkih masnih kiselina poput etil oleata ili triglicerida, ili liposome. Vodene suspenzije za injiciranje mogu sadržavati tvari koje povećavaju viskoznost suspenzije, poput natrij karboksimetilceluloze, sorbitola ili dekstrana. Po želji, suspenzija također može sadržavati prikladne stabilizatore ili sredstva koja povećavaju topljivost spojeva, kako bi se omogućila priprava visoko koncentriranih otopina.

Parenteralni farmaceutski pripravci ovog izuma prikladni za injekcijsku primjenu mogu se pripraviti kako slijedi: 100 mg spoja formule (I-a) ili (I-b) se miješa s 10 mL lipofilnog otapala kao što je masno ulje, i smjesa se ugradi u oblik za jednokratno doziranje prikladan za primjenu injiciranjem u obliku emulzije.

Alternativno, aktivni sastojak može biti u obliku praška za miješanje s prikladnim nosačem, npr. sterilnom apirogenom vodom, prije uporabe. Spojevi se također mogu formulirati u rektalne pripravke kao što su supozitoriji ili retencijske klizme, npr. sadržavajući uobičajene baze supozitorija poput kakao maslaca ili drugih glicerida.

Osim prethodno opisanih pripravaka, spojevi također mogu biti formulirani kao depo pripravci. Takvi dugodjelujući pripravci mogu se primijeniti implantiranjem (na primjer, potkožno ili intramuskularno) ili intramuskularnom injekcijom. Na primjer, spojevi se mogu formulirati s prikladnim polimerskim ili hidrofobnim tvarima (na primjer, kao emulzija u prihvatljivom ulju) ili ionskim izmjenjivačkim smolama, ili kao slabo topljivi derivati, na primjer kao slabo topljive soli.

Prikladni farmaceutski nosač za hidrofobne spojeve izuma je sustav suotapala koji sadrži benzil alkohol, nepolarni surfaktant, organski polimer koji se može miješati s vodom, i vodenu fazu. Sustav suotapala može biti VPD sustav suotapala (VPD je otopina 3% mas/vol benzil alkohola, 8% mas/vol nepolarnog surfaktanta polisorbata 80 i 65% mas/vol polietilen glikola 300, dopunjen apsolutnim etanolom do konačnog volumena). VPD sustav suotapala (VPD:5W) sastoji se od VPD razrijeđenog s 5%-tnom dekstrozom u vodenoj otopini, u omjeru 1:1. Ovaj sustav suotapala dobro otapa hidrofobne spojeve, a sam ima nisku toksičnost pri sustavnoj primjeni. Razumljivo, udjeli sustava suotapala mogu se značajno mijenjati bez ometanja njegovih svojstava topljivosti i toksičnosti. Nadalje, mogu se mijenjati i vrste sastojaka suotapala: na primjer, umjesto polisorbata 80 se mogu koristiti drugi nepolarni surfaktanti niske toksičnosti; može se mijenjati veličina ulomaka polietilen glikola; polietilen glikol se može zamijeniti drugim biokompatibilnim polimerima, na pr. polivinilpirolidonom; dekstroza se može zamijeniti drugim šećerima ili polisaharidima.

Alternativno, mogu se koristiti drugi sustavi dostave hidrofobnih farmaceutskih spojeva. Liposomi i emulzije su dobro poznati primjeri vehikula ili nosača za dostavu hidrofobnih lijekova. Neka organska otapala poput dimetilsulfoksida također se mogu koristiti, iako obično po cijenu veće toksičnosti. Pored toga, spojevi se mogu dostaviti sustavom za produljeno oslobađanje, kao što su polupropusni matriksi krutih hidrofobnih polimera koji sadrže terapijska sredstva. Postoje različite tvari sa produljenim oslobađanjem i kao takve su poznate stručnjacima. Kapsule za produljeno oslobađanje mogu, ovisno o svojoj kemijskoj prirodi, oslobađati spojeve tijekom razdoblja od nekoliko tjedana pa do 100 dana i više. Ovisno o kemijskoj prirodi i biološkoj stabilnosti terapijskog reagensa, mogu se uposliti dodatne strategije za stabiliziranje proteina.

Farmaceutski pripravci također mogu sadržavati prikladne nosače ili ekscipijense u krutoj ili gel fazi. Primjeri ovih nosača ili ekscipijensa uključuju kalcij karbonat, kalcij fosfat, različite šećere, škrobove, derivate celuloze, želatinu i polimere poput polietilen glikola.

U struci su otkriveni brojni neurotrofni čimbenici, a svaki od njih može se koristiti u pripravcima ovog izuma. U ovdje korištenom značenju, izraz “neurotrofni čimbenik” odnosi se na tvari koje mogu stimulirati rast ili proliferaciju živčanog tkiva (osim FKBP-rotamaza inhibirajućih spojeva ovog izuma), npr. živčani čimbenik rasta (NGF), inzulinski čimbenik rasta (IGF-1) i njegovi aktivni skraćeni derivati (gIGF-1), kiseli ili lužnati fibroblastni čimbenik rasta (aFGF odnosno bFGF), čimbenici rasta porijeklom iz trombocita (PDGF), čimbenici rasta porijeklom iz mozga (BDNF), cilijarni neurotrofni čimbenici (CNTF), neurotrofni čimbenik porijeklom iz glijalne stanične linije (GDNF), neurotrofin-3 (NT-3) i neurotrofin 4/5 (NT-4/5). Farmaceutski pripravci kao aktivne sastojke mogu sadržavati, pored jednog ili više sredstava ovog izuma, jedan ili više takvih neurotrofnih čimbenika. Neurotrofni čimbenik najpreporučljiviji za uporabu u pripravcima ovog izuma je NGF.

Drugi sastojci farmaceutski prihvatljivih sastojaka ovog izuma mogu uključivati benzil alkohol ili druge prikladne konzervanse, pospješivače apsorpcije koji povećavaju biološku dostupnost, fluorougljike i/ili druga uobičajena sredstva za otapanja ili dispergiranje.

Farmaceutski pripravak sadrži ukupnu količinu aktivnog sastojka/aktivnih sastojaka dostatnu za postizanje namjeravanog terapijskog učinka. Točnije, farmaceutski pripravak sadrži terapijski aktivnu količinu (tj. količinu učinkovitu za sprečavanje razvoja ili za ublažavanje postojećih simptoma bolesti ili stanja posredovanog s FKBP) sredstva za inhibiranje FKBP ovog izuma. Ukupne količine sredstva za inhibiranje FKBP ovog izuma i svakog neobavezno prisutnog neurotrofnog čimbenika koji se može kombinirati s tvari-nosačem kako bi se dobio oblik za pojedinačno doziranje varirat će ovisno o domaćinu koji se liječi i pojedinom načinu primjene. Preporučljivo, svi pripravci izuma sadrže i sredstvo za inhibiranje FKBP i neurotrofni čimbenik, s time da sredstvo za inhibiranje FKBP djeluje tako da uvećava djelovanje neurotrofnog čimbenika i time poveća stimulaciju rasta neurita. Prednost je što je količina neurotrofnog čimbenika u takvim pripravcima manja od količine koja je potrebna u monoterapiji pri kojoj se koristi samo čimbenik. Preporučljivo, pripravci se formuliraju tako da se na bolesnika koji prima ovu terapiju primjenjuje doza od 0.01 do 100 mg/kg tjelesne težine/dan sredstva za inhibiranje FKBP12 i doza od 0.01 do 100 μg/kg tjelesne težine/dan neurotrofnog čimbenika.

Farmaceutski pripravak izuma može se koristiti u postupku inhibiranja aktivnosti enzima rotamaze FK-506 vežućeg proteina, koji obuhvaća primjenu pripravka na bolesnika. Pripravci ovog izuma također se mogu koristiti za poticanje rasta neurita u neuronima, za poticanje obnove živca ili pospješivanje obnove neurona. Preporučljivo, pripravak nadalje sadrži neurotrofni čimbenik.

Iako je izum predstavljen specifičnim i preporučenim oblicima, upućeni u struku će uvidjeti, npr. rutinskim eksperimentiranjem i prakticiranjem izuma, da su moguće varijacije i preinake. Na primjer, stručnjaci uobičajenog znanja moći će uvidjeti kako se očite varijacije ili zamjene spojeva formule (I-a) i formule (I-b) mogu provesti bez značajnijeg nepovoljnog djelovanja na njihovu učinkovitost u farmaceutskim pripravcima. Prema tome, izum nije ograničen prethodnim opisom, nego je definiran slijedećim zahtjevima i njihovim ekvivalentima.

Claims

1. Spoj formule: [image] naznačen time, što: R1 je vodik, arilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil; alkilna ili alkenilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C4-C6 cikloalkenil i hidroksi; C3-C8 cikloalkil ili C5-C7 cikloalkenil skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C1-C4 alkiloksi i hidroksi; ili C(R11)(R12)(R13), s time da su R11 i R12 svaki neovisno niži alkil, ili R11 i R12 zajedno s atomom na koji su vezani tvore cikloalkil, a R13 je H, OH, niži alkil, aril ili (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil nesupstituiran ili supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine; X je vodik, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil ili =O; a Y je vodik; alkilna, alkenilna ili cikloalkilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, ariloksi, alkeniloksi i hidroksi skupina, nesupstituiranih ili supstituiranih s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil; ili (CH2)p-O-W2 ili (CH2)p-N-W2, pri čemu je p 0, 1 ili 2, a W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkilna, alkenilna ili arilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril i alkoksi; ili X i Y zajedno s ugljikovim atomom prstena, odnosno dušikovim heteroatomom na koji su vezani, tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata J, K i L; pri čemu J, K i L predstavljaju supstituente neovisno odabrane iz skupine koja se sastoji od kisika, C3-C5 cikloalkil i C1-C5 alkil skupine nesupstituirane ili supstituirane s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil i dimetoksifenil; ili J i K zajedno čine fenilni prsten nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi, i supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora i neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil; ili farmaceutski prihvatljiv derivat spomenutog spoja.

2. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je R1 aril nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil.

3. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je R1 odabran iz skupine koja se sastoji od adamantil, naftil, indolil, furil, tienil, piridil i fenil, s time da fenil ima jedan do tri supstituenta neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil.

4. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 3, naznačen time, što je R1 3,4,5-trimetoksifenil.

5. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je R1 [image] 5. , pri čemu je m 1 ili 2, n je 0, 1 ili 2, a W1 je kao što je definiran u zahtjevu 1.

6. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je R1 C(R11)(R12)(R13), pri čemu: R11 i R12 zajedno s atomom na koji su vezani tvore ciklopentil ili cikloheksil; a R13 je odabran između H, OH, niži alkil, aril i (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil nesupstituiran ili supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine.

7. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 6, naznačen time, što je R1 odabran iz skupine koja se sastoji od: [image] [image] pri čemu je m 1 ili 2.

8. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je R1 C(R11)(R12)(R13), pri čemu: R11 i R12 su svaki neovisno metil ili etil; a R13 je H, OH, niži alkil, aril ili (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil nesupstituiran ili supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine.

9. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 8, naznačen time, što je R1 odabran iz skupine koja se sastoji od: [image]

10. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je Y alkil supstituiran s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, ariloksi, alkeniloksi, hidroksi, (CH2)p-O-W2 i (CH2)p-N-W2, pri čemu: p je 0, 1 ili 2; W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkil, alkenil , aril-alkil ili aril nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril i alkoksi.

11. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 10, naznačen time, što je Y odabran iz skupine koja se sastoji od: [image]

12. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što X i Y zajedno s ugljikovim atomom prstena, odnosno dušikovim heteroatomom na koji su vezani, tvore nesupstituirani ili supstituirani petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten koji neobavezno ima, pored spomenutog dušikovog heteroatoma, jedan dodatni heteroatom odabran iz skupine koja se sastoji od O i N.

13. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 12, naznačen time, što je spomenuti petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten odabran između piperidina i piperazina.

14. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je spomenuti spoj odabran iz skupine koja se sastoji od: [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image]

15. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 1, naznačen time, što je spomenuti spoj odabran iz skupine koja se sastoji od: [image]

16. Farmaceutski pripravak, naznačen time, što sadrži: rotamaza-inhibirajuće sredstvo koje sadrži terapijski učinkovitu količinu najmanje jednog spoja ili farmaceutski prihvatljivog derivata iz zahtjeva 1; i farmaceutski prihvatljiv nosač.

17. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 16, naznačen time, što dalje sadrži i neurotrofni čimbenik.

18. Postupak za liječenje neurološkog poremećaja u bolesnika, naznačen time, što obuhvaća primjenu na bolesnika terapijski učinkovite količine spoja ili farmaceutski prihvatljivog derivata iz zahtjeva 1.

19. Postupak prema zahtjevu 18, naznačen time, što je neurološki poremećaj odabran iz skupine koja se sastoji od perifernih neuropatija uzrokovanih fizikalnom ozljedom ili bolesnim stanjem, fizikalnom ozljedom mozga, fizikalnom ozljedom leđne moždine, kapi povezane s oštećenjem mozga i neuroloških poremećaja vezanih za neurodegeneraciju.

20. Postupak prema zahtjevu 18, naznačen time, što je neurološki poremećaj Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza.

21. Postupak prema zahtjevu 18, naznačen time, što dalje obuhvaća primjenu na bolesnika neurotrofnog čimbenika odabranog iz skupine koja se sastoji od živčanog čimbenika rasta, inzulinskog čimbenika rasta i njegovih aktivnih skraćenih derivata, kiselog i lužnatog fibroblastnog čimbenika rasta, čimbenika rasta porijeklom iz trombocita, neurotrofnog čimbenika porijeklom iz mozga, cilijarnih neurotrofnih čimbenika, neurotrofnog čimbenika porijeklom iz glijalne stanične linije, neurotrofina-3 i neurotrofina 4/5.

22. Postupak za pripravu spoja ili farmaceutski prihvatljivog derivata prema zahtjevu 1, naznačen time, što obuhvaća: (a) prevođenje spoja formule (III-a): [image] pri čemu: R32 je odabran iz skupine koja se sastoji od neobavezno supstituiranih alkil, alkenil, aril, cikloalkil, cikloalkenil, [image] pri čemu je q 0 ili 1, a R30 je alkilna ili arilna skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil; X je vodik, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil ili kisik, s time da kada je X kisik, veza koja spaja X i ugljikov atom prstena je dvostruka veza; a Y je vodik; alkilna, alkenilna ili cikloalkilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, ariloksi, alkeniloksi i hidroksi skupine, nesupstituiranih ili supstituiranih s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil; ili (CH2)p-O-W2 ili (CH2)p-N-W2, pri čemu je p 0, 1 ili 2, a W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkilna, alkenilna ili arilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril i alkoksi; ili X i Y zajedno s ugljikovim atomom prstena, odnosno dušikovim heteroatomom na koji su vezani, tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata J, K i L; pri čemu J, K i L predstavljaju supstituente neovisno odabrane iz skupine koja se sastoji od kisika, C3-C5 cikloalkil i C1-C5 alkil skupina nesupstituiranih ili supstituiranih s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil i dimetoksifenil; ili J i K zajedno čine fenilni prsten nesupstituiran ili supstituiran s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi, i supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora i neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil; u reduktivnim uvjetima u spoj formule (III-b): [image] pri čemu su X i Y kao što su definirani gore; i (b) spajanje spomenutog spoja formule (III-b) sa spojem formule (IV): [image] pri čemu je R1 vodik, arilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil; alkilna ili alkenilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C4-C6 cikloalkenil i hidroksi; C3-C8 cikloalkil ili C5-C7 cikloalkenil skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C1-C4 alkiloksi i hidroksi; ili C(R11)(R12)(R13), s time da su R11 i R12 svaki neovisno niži alkil, ili R11 i R12 zajedno s atomom na koji su vezani tvore cikloalkil, a R13 je H, OH, niži alkil, aril ili (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil nesupstituiran ili supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine.

23. Postupak prema zahtjevu 22, naznačen time, što je spoj formule (III-a) odabran iz skupine koja se sastoji od: [image] pri čemu je Z benziloksikarbonil.

24. Postupak prema zahtjevu 22, naznačen time, što je spoj formule (III-a) odabran iz skupine koja se sastoji od: [image] pri čemu je Z benziloksikarbonil.

25. Postupak prema zahtjevu 22, naznačen time, što je spoj formule (III-a) [image] pri čemu je Z benziloksikarbonil.

26. Postupak prema zahtjevu 22, naznačen time, što je spoj formule (III-a) odabran iz skupine koja se sastoji od: [image] pri čemu je Z benziloksikarbonil.

27. Postupak prema zahtjevu 22, naznačen time, što dalje obuhvaća: prevođenje spoja formule (II): [image] pri čemu je Z [image] , s time da je q 0 ili 1, a R30 je alkilna ili arilna skupina, nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil; u spomenuti spoj formule (III-a).

28. Spoj formule: [image] naznačen time, što: R1 je vodik, arilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od halogen, hidroksil, NO2, CF3, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi, amino i fenil; alkilna ili alkenilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C4-C6 cikloalkenil i hidroksi; C3-C8 cikloalkil ili C5-C7 cikloalkenil skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od C1-C4 alkil, C2-C4 alkenil, C1-C4 alkiloksi i hidroksi; ili C(R11)(R12)(R13), s time da su R11 i R12 svaki neovisno niži alkil, ili R11 i R12 zajedno s atomom na koji su vezani tvore cikloalkil, a R13 je H, OH, niži alkil, aril ili (CH2)n-O-W1, pri čemu je n 0, 1, 2 ili 3, W1 je R2 ili C(O)R2, a R2 je C1-C3 alkil nesupstituiran ili supstituiran s jednom ili dvije metoksi skupine; X1 i X2 su svaki neovisno vodik, cijano, C1-C2 alkiloksi, dimetoksimetil ili =O; ili X1 i X2 zajedno tvore valentnu vezu; a Y je vodik; alkilna, alkenilna ili cikloalkilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril, alkoksi, hidroksialkil, ariloksi, alkeniloksi i hidroksi skupina, nesupstituiranih ili supstituiranih s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od hidroksil, C1-C6 alkil, C2-C6 alkenil, C1-C4 alkiloksi, C2-C4 alkeniloksi, benziloksi, fenoksi i fenil; ili (CH2)p-O-W2 ili (CH2)p-N-W2, pri čemu je p 0, 1 ili 2, a W2 je R3 ili C(O)R3, pri čemu je R3 alkilna, alkenilna ili arilna skupina nesupstituirana ili supstituirana s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih iz skupine koja se sastoji od alkil, aril i alkoksi; ili jedan od X1 i X2 u kombinaciji s Y, zajedno s dušikovim heteroatomom strukture prstena na koji je vezan Y, tvore petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten koji neobavezno sadrži jedan dodatni heteroatom odabran između O i N, petero- do sedmeročlani zasićeni ili nezasićeni heterociklički prsten neobavezno supstituiran s jednim ili više supstituenata odabranih između J, K i L, koji su neovisno kisik, C3-C5 cikloalkil i C1-C5 alkil neobavezno supstituirani s jednim ili više supstituenata neovisno odabranih između C3-C5 cikloalkil, metoksi, metoksifenil ili dimetoksifenil, ili J i K zajedno čine fenilni prsten neobavezno supstituiran s jednim ili više supstituenata odabranih između metoksi, trifluorometil, trifluorometoksi, i prikladnih supstituenata vezanih na fenilni prsten preko kisika, dušika, ugljika ili sumpora; ili farmaceutski prihvatljiv derivat spomenutog spoja.

29. Spoj ili farmaceutski prihvatljiv derivat prema zahtjevu 28, naznačen time, što je spomenuti spoj odabran iz skupine koja se sastoji od: [image] [image] [image]